Naslov i uvod
Borba za preuzimanje Warner Bros. Discoveryja (WBD) više nije samo hollywoodska financijska priča. Riječ je o prekretnici koja će utjecati na to koliko plaćate streaming, gdje ćete gledati omiljene serije i filmove te koliko stvarne konkurencije ostaje na tržištu – od Zagreba do Splita, od Ljubljane do Beograda. Paramount Skydance podignuo je ponudu, Netflix cilja najvrjednije dijelove, a regulatori pripremaju povećalo. U nastavku analiziramo što je točno na stolu, tko dobiva, tko gubi i što sve to znači za europsko i regionalno tržište.
Vijest ukratko
Prema pisanju Ars Technice, Paramount Skydance povećao je svoju ponudu za preuzimanje Warner Bros. Discoveryja s 30 na 31 američki dolar po dionici. Upravni odbor WBD‑a poručio je da se ažurirana ponuda razumno može smatrati „potencijalno boljom“ od konkurentske ponude Netflixa.
Tvrtka pod kontrolom Davida Ellisona dodatno je pojačala financijski okvir: Paramount sada nudi pokriti moguću regulatornu raskidnu naknadu od 7 milijardi dolara, u slučaju da spajanje padne na antimonopolskim preprekama. Također predlaže isplatu 0,25 dolara po dionici za svaki dan kašnjenja u zaključenju transakcije, počevši od 30. rujna – tri mjeseca ranije nego u prethodnoj verziji.
Paramount se već prije obvezao preuzeti i 2,8 milijardi dolara raskidne naknade koju bi WBD morao platiti Netflixu ako odustane od postojećeg dogovora. Netflixova ponuda iznosi 27,75 dolara po dionici, ali se odnosi samo na filmske studije, intelektualno vlasništvo, HBO i streaming servise, ne i na ostale kabelske kanale. Upravni odbor WBD‑a još nije presudio koja je opcija bolja; ako Paramountova ponuda bude formalno proglašena povoljnijom, Netflix će imati četiri dana za eventualnu protuponudu.
Zašto je važno
Ovo nije samo pitanje toga tko će „posjedovati“ još jedan studio, nego tko će kontrolirati velik dio globalne audiovizualne produkcije i pod kojim uvjetima će je publika konzumirati.
Ako pobijedi Paramount, dobiva se treći veliki globalni igrač uz Netflix i Disney+. Paramount+ i Max zasebno su relativno slabiji, ali zajedno bi imali vrlo širok katalog: Warnerove kino‑hitove, HBO serije, Paramountove franšize, dječji program, reality sadržaje i ponegdje sport. Za dioničare je to privlačno, no za tržište znači dodatnu koncentraciju moći kod nekoliko američkih koncerna.
Ako se ostvari Netflixov scenarij, posljedice su još veće. Netflix bi preuzeo najbolje WBD‑ove studije i brendove, učvrstio se kao prva adresa za skupi igrani i serijski sadržaj i značajno smanjio prostor za konkurente. Manje bi bilo velikih kupaca spremnih platiti visoku cijenu za kvalitetan sadržaj, što slabi položaj nezavisnih producenata i kreatora. Za korisnike to znači manje stvarne izbore: tko želi pratiti većinu „must‑see“ naslova, teško će izbjeći Netflix.
Tu je i priča o dugu. WBD je snažno zadužen, a ni Paramount nije lagan. Potpuno spajanje spojilo bi dvije opterećene bilance i povećalo financijski rizik. Netflix, s druge strane, kupuje samo „filete“ i izbjegava dio tog tereta, ali WBD ostavlja rascijepljen – s jednim elitnim dijelom pod Netflixom i ostatkom linearnog TV biznisa u znatno slabijoj poziciji. U oba slučaja, Hollywood se pomiče od šireg ekosustava prema oligopolu nekoliko velikih grupa.
Šira slika
Današnja situacija logičan je nastavak desetljeća „streaming ludila“. Prvo je cilj bio samo rast pretplatnika – bez obzira na gubitke. Taj film je završen. Investitori danas traže dobit, slobodan novčani tok i disciplinu.
Rezultat već vidimo: otkazane serije, manji broj novih projekata, valovi otkaza i poskupljenja gotovo svih servisa. Sljedeća faza je konsolidacija – spajanje kataloga, rezanje troškova i uklanjanje konkurencije putem akvizicija. Povijest je puna primjera: AT&T/Time Warner, Disney/21st Century Fox, originalno spajanje WarnerMedia i Discoveryja.
Ključno je da Netflix više nije simpatični „outsider“, nego etablirani div. S premium imovinom WBD‑a postao bi gotovo nezaobilazni filter za većinu visokobudžetnih filmskih i serijskih projekata. Alternativa – velika grupa Paramount–WBD – stvorila bi trojku Netflix–Disney–Paramount/WBD na vrhu, što novim i regionalnim igračima otežava bilo kakav ozbiljniji ulazak.
Uz to, tiho se vraća kabelska logika: manje, ali veće usluge, bundlovi, „sve u jednom mjestu“ paketi. Streaming je krenuo s obećanjem da ćete plaćati samo ono što doista želite gledati. Danas se pretvaramo da biramo, a u praksi skupljamo 2–3 skupa paketa koji pokrivaju gotovo sve. Bez obzira na ishod borbe za WBD, upravo tom smjeru ide industrija.
Europski i regionalni kut
Za Europsku uniju ovo je ozbiljan test antimonopolskih pravila i politike medijskog pluralizma. Za Hrvatsku i širu regiju, riječ je o tome koliko će odluke donesene u Los Angelesu i New Yorku utjecati na lokalne operatore i produkciju.
Ako Netflix preuzme WBD‑ove studije, HBO i streaming poslove, ogroman dio premium sadržaja bit će pod kontrolom jednog, ne‑europskog igrača. Europska komisija već traži kvote europskih djela i ulaganja u lokalne produkcije; sada će se otvoriti pitanje je li prihvatljivo da jedan algoritam i jedna tvrtka imaju toliku moć nad time što publika u EU zapravo gleda.
Scenarij Paramount–WBD donosi druge izazove. U Europi i regiji prisutnost ovih kuća često ide preko partnerstava – primjerice SkyShowtime, HBO kanali kod lokalnih operatera, licencirani sadržaj na platformama poput MAX‑a ili domaćih OTT servisa. Novi mega‑koncern imat će snažne poticaje da te ugovore revidira, skupi sve pod jednu digitalnu krovnu platformu i time poveća direktnu zaradu od pretplatnika.
Za Hrvatsku, Sloveniju i susjedne zemlje to može značiti manje sadržaja velikih studija na linearnim kanalima ili paketima kabelske i IPTV‑ja, te veći pritisak na korisnike da dodatno plaćaju zasebne streaming pretplate. Istovremeno, mogla bi se otvoriti prilika za jačanje regionalnih igrača kao što su RTL‑ovi servisi, VOYO, EON, Pickbox, ali i lokalne produkcije koje mogu postati važan dio ponude ako globalni studiji smanje otkup regionalnih projekata.
Pogled unaprijed
Što možemo očekivati u sljedećih godinu do dvije?
Paramount pobjeđuje i preuzima cijeli WBD. Slijedi dugotrajan regulatorni proces u SAD‑u i EU, s mogućim zahtjevima za prodaju pojedinih poduzeća ili brendova. Unutar kompanije dolazi do restrukturiranja, gašenja duplikata i stvaranja jedne ili dvije glavne streaming aplikacije. Za korisnike to znači promjene aplikacija, moguće nestajanje pojedinih kanala iz postojećih paketa te vjerojatno postupno usklađivanje cijena s ostalim velikim igračima.
Netflix uzima „vrhnje“. Europski regulatori morali bi odlučiti koliko je prihvatljivo da jedan servis kontrolira takav udio visokobudžetnih sadržaja. U obzir dolaze uvjeti vezani uz licenciranje, tretman europskih produkcija i poštivanje kino‑prozorâ. U regiji bi to značilo još veću dominaciju Netflixa, dok bi MAX i drugi servisi ostali bez dijela ključnih aduta.
Ne dogodi se ništa veliko. Upravni odbor može zaključiti da je rizik prevelik, ili se ponude jednostavno „razvodne“. Tada WBD nastavlja sam, ali pod pritiskom duga i tržišta, što često vodi do manjih prodaja imovine, rezanja troškova i skromnije produkcije.
Vodstvo Netflixa već je javno naglasilo da neće srljati u preplaćivanje akvizicija. Ako Paramount nastavi dizati ponudu i nudi sve više zaštitnih mehanizama (plaćanje penala, dnevne naknade), lako je zamisliti scenarij u kojem Netflix procijeni da je pametnije odmaknuti se i ostaviti konkurenta da preuzme teret.
Za korisnike u Hrvatskoj i regiji vrijedi pratiti nekoliko stvari: nove pakete i cijene kod telekom‑operatera, promjene u ponudi lokalnih i regionalnih OTT servisa te signale iz Bruxellesa. Ako EU dopusti daljnju koncentraciju bez ozbiljnijih uvjeta, možemo očekivati nastavak trenda rasta cijena i sužavanja stvarne izbore, uz još snažniju ovisnost o nekoliko američkih platformi.
Zaključak
Bitka između Paramounta i Netflixa za Warner Bros. Discovery zapravo je bitka za oblik tržišta streaminga u sljedećih deset godina. Oba scenarija – bilo „super‑Netflix“ s WBD‑ovim adutima, bilo novi div Paramount–WBD – vode k većoj koncentraciji moći i slabijoj konkurenciji. Ključno pitanje za Europsku uniju i zemlje poput Hrvatske nije samo tko će pobijediti, nego hoće li regulatorna i medijska politika ostati pasivni promatrač, ili će pokušati oblikovati uvjete igre tako da zaštite potrošače, lokalnu produkciju i medijski pluralizam.
