1. Naslov i uvod
Posljednje dvije godine navikli ste čitati o nestašici GPU‑ova, sve većim modelima i utrci Big Tech kompanija. No u pozadini se pojavljuje nova granica rasta: elektroenergetska mreža. Veliki podatkovni centri u praksi se sve češće bore za priključnu snagu, a ne za još jedan paket čipova.
U tom svjetlu vijest koju prenosi TechCrunch o indijskom startupu C2i Semiconductors dobiva dodatnu težinu. Tvrtka želi preoblikovati cijeli put električne energije „od mreže do GPU‑a“ i time smanjiti gubitke. To nije samo inženjerski izazov, već pitanje ekonomije AI infrastrukture – i tema koja je itekako relevantna za Europsku uniju i jugoistočnu Europu.
2. Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, C2i Semiconductors iz Bengalurua prikupio je 15 milijuna dolara u rundi serije A. Rundu je predvodio fond Peak XV Partners, uz sudjelovanje Yali Deeptech i TDK Ventures. Ukupno je, od osnivanja 2024. godine, startup prikupio 19 milijuna dolara.
C2i su osnovali bivši stručnjaci za napajanje iz Texas Instrumentsa i nekoliko suosnivača. Tvrtka razvija sustav napajanja koji pokriva cijeli lanac – od visokog napona u podatkovnom centru do samog GPU pakiranja. Umjesto da poboljšava pojedinačne komponente, C2i tretira pretvorbu napona, upravljanje i pakiranje kao jedinstvenu platformu „od mreže do GPU‑a“.
Kako navodi TechCrunch, tvrtka procjenjuje da tako može smanjiti ukupne gubitke u pretvorbi energije za oko deset postotnih bodova – otprilike 100 kilovata manje bačene energije na svaki megavat potrošnje. U članku se pozivaju i na izvješća BloombergNEF‑a i Goldman Sachsa koja predviđaju da bi se potrošnja struje podatkovnih centara do 2035. mogla gotovo utrostručiti, te do 2030. porasti za oko 175 % u odnosu na 2023.
Prvi C2i čipovi trebali bi stići iz proizvodnje između travnja i lipnja, nakon čega slijede testiranja s operatorima podatkovnih centara i hyperscalerima u SAD‑u i Aziji.
3. Zašto je to važno
Ova runda nije „samo još jedan“ deep‑tech deal, već znak promjene fokusa. Umjesto pitanja „koliko GPU‑ova možete kupiti“, ključno postaje „koliko računske snage dobijete iz svakog megavata“. Za sve koji grade AI infrastrukturu – od Silicijske doline do Frankfurta – trošak energije i hlađenja nakon početne investicije dominantan je operativni izdatak.
Ako C2i doista može smanjiti gubitke za oko 10 %, to znači da se pri istoj priključnoj snazi može napajati više GPU‑ova, ili da računi za struju postaju osjetno manji. U velikim centrima to je razlika od milijuna eura tijekom životnog vijeka objekta. Dodatno, manje topline olakšava hlađenje i omogućava još gušće pakiranje opreme.
Pobjednici takvog razvoja su očiti: hyperscaleri i cloud pružatelji koji prvi usvoje ovakve sustave dobivaju bolju ekonomiku i „zeleniju“ priču prema regulatorima i korisnicima. Posredno dobivaju i svi koji koriste oblak – uključujući hrvatske i regionalne tvrtke koje svoje AI poslove odrađuju na inozemnim platformama.
S druge strane, klasični proizvođači napajanja na razini kućišta ili ploče mogli bi izgubiti dio vrijednosti ako se arhitektura pomakne prema integriranim rješenjima. Lokacije s već napetom elektroenergetskom mrežom – a to su mnogi gradovi i u EU i u regiji – bit će pod još većim pritiskom da povećaju učinkovitost ili će ih zaobići novi veliki podatkovni centri.
4. Šira slika
Priča C2i‑ja uklapa se u širi preustroj podatkovnih centara. U zadnjem desetljeću industrija je od standardnih servera s ventilatorima prešla na klastere s tisućama GPU‑ova, velikom gustoćom snage i tekućinskim hlađenjem. Istodobno se distribucija napona sve više prebacuje na DC s visokim naponima (48 V i više) kako bi se smanjili gubici na vodovima.
Na strani čipova Nvidia, AMD i veliki cloud igrači razvijaju sve veće i gladnije akceleratore. Svaka nova generacija donosi više performansi, ali i više potrošnje. Kako je klasično „skaliranje“ potrošnje po tranzistoru odavno stalo, performanse po vatu ne rastu više onim tempom na koji smo navikli.
Industrija je dosad reagirala prvenstveno kroz hlađenje (voda umjesto zraka, imerzijsko hlađenje) i izbor lokacije (sjever Europe s hidroenergijom, blizina nuklearnih elektrana, velika solarna polja). Međutim, lanac pretvorbe napona – od mreže, preko transformatora i ispravljača do niskonaponskih DC‑DC pretvarača – uglavnom je ostajao u sjeni.
TechCrunch podsjeća da se u toj fazi tipično izgubi 15–20 % energije kao toplina. U svijetu gdje podatkovni centri već sada troše više struje od nekih država, to je ogromna neiskorištena rezerva. Nije čudno što investitori počinju gledati i u ovaj, do sada dosadni, dio stoga.
5. Europski i regionalni kontekst
Za Europu je energetsko usko grlo već realnost. Irska, Nizozemska i pojedine njemačke savezne pokrajine uvele su ograničenja za nove podatkovne centre zbog zabrinutosti za stabilnost mreže i klimatske ciljeve. Istodobno EU želi jačati digitalni suverenitet i ulagati u AI.
Hrvatska i zemlje jugoistočne Europe nemaju vlastite hyperscale centre, ali su izravno vezane uz njihovu ekonomiku. Većina domaćih tvrtki koristi usluge AWS‑a, Azurea ili Google Clouda u podatkovnim centrima u EU ili dalje. Svako poboljšanje učinkovitosti „od mreže do GPU‑a“ dugoročno utječe i na cijenu koju plaćate za sat GPU‑a ili za inference u oblaku.
EU regulativa se također zaoštrava. Uz Digital Services Act i Digital Markets Act, koji se bave moći platformi, tu su i direktive o energetskoj učinkovitosti, taksonomija održivih ulaganja i budući EU AI Act, koji naglašava odgovorno korištenje resursa. Pružatelji clouda morat će dokazivati konkretne uštede, ne samo kupovati zelene certifikate.
Tehnologije poput C2i‑jeve nude ono što regulator voli: mjerljiv, tehnički dokaziv pomak u učinkovitosti. Pitanje je hoće li europski igrači – od proizvođača poput Infineona i STMicroelectronicsa do operatera podatkovnih centara u Frankfurtu, Beču ili Milanu – odgovoriti vlastitim rješenjima ili će ključna inovacija doći iz SAD‑a i Azije, sada i iz Indije.
6. Pogled unaprijed
Sljedećih šest do dvanaest mjeseci bit će ključno razdoblje za C2i. Kako navodi TechCrunch, prva silikonska rješenja uskoro dolaze iz proizvodnje, a pilot‑projekti s najvećim operatorima brzo će pokazati koliko se laboratorijske brojke drže u realnim uvjetima: pod promjenjivim opterećenjem, uz smetnje u mreži i u vrućim prostorijama punim GPU‑ova.
Čak i ako testovi budu uspješni, ne treba očekivati eksplozivno širenje preko noći. Sustavi napajanja u podatkovnim centrima spadaju među najkonzervativnije slojeve – promjene se uvode postupno i nakon višegodišnjeg dokazivanja. Realno, veći utjecaj takvih rješenja vidjeli bismo tek u drugoj polovici desetljeća.
Za tvrtke i donositelje odluka u Hrvatskoj i regiji korisno je pratiti nekoliko signala: hoće li europski proizvođači moćne elektronike izbaciti slične integrirane platforme; hoće li cloud pružatelji početi izričito naglašavati učinkovitost pretvorbe energije u svojim ESG izvješćima; i hoće li se u kriterije za odobravanje novih podatkovnih centara u EU početi ugrađivati minimalni standardi na razini cijelog energetskog lanca.
Tamo gdje se spajaju energetska učinkovitost, regulativa i AI, otvara se nova niša za inovacije – i za europske i regionalne igrače koji su spremni ulagati upravo u „dosadne“ dijelove infrastrukture.
7. Zaključak
Ekspanzija AI‑a sve se više sudara s ograničenjima elektroenergetske mreže. Primjer C2i‑ja, o kojem piše TechCrunch, pokazuje da se dio inovacija seli u pozadinu – u to kako svaki elektron putuje od trafostanice do GPU‑a. Za Europu i našu regiju pitanje više nije hoće li energija postati usko grlo, nego tko će kontrolirati tehnologiju koja to usko grlo proširuje i hoćemo li u toj priči imati vlastite igrače ili ćemo ostati samo korisnici tuđe infrastrukture.
