Sitna promjena hardvera, ali jasan strateški zaokret
Novi AirTag ne izgleda kao velika vijest: ista cijena, isti dizajn, bez spektakularnih novih funkcija. No ispod površine – novi Ultra Wideband čip, glasniji zvučnik i naglašeno partnerstvo s zračnim prijevoznicima – krije se poruka da praćenje predmeta više nije igračka za geekove, nego dio osnovne digitalne infrastrukture. U ovom tekstu analiziram zašto je AirTag 2 važan za korisnike u Hrvatskoj i regiji, tko dobiva, tko gubi i kakve regulatorne rasprave nas vjerojatno čekaju.
Vijest ukratko
Prema pisanju Ars Technice, Apple je predstavio novu generaciju svog Bluetooth/UWB lokatora, jednostavno nazvanu „novi AirTag“. To je prvo značajnije hardversko osvježenje otkako je uređaj lansiran prije otprilike pet godina.
Glavne novosti odnose se na domet i pronalaženje. AirTag 2 koristi drugu generaciju Applovog Ultra Wideband (UWB) čipa – istu klasu koja se nalazi u novijim iPhoneima poput iPhonea 17. Apple tvrdi da sada funkcija preciznog pronalaženja u aplikaciji Find My može navoditi korisnika do AirTaga s do 50 % veće udaljenosti nego dosad.
Unutarnji zvučnik je također pojačan; prema Appleu je otprilike 50 % glasniji, što bi trebalo pomoći kod traženja stvari u bučnim prostorima ili iz druge prostorije.
Cijena ostaje ista: 29 dolara za jedan komad ili 99 dolara za paket od četiri. Kako navodi Ars Technica, novi model već je dostupan za narudžbu na Appleovoj web stranici, a u fizičke trgovine stiže tijekom ovog tjedna. Sigurnosne značajke i zaštite od zlouporabe koje je Apple uveo prethodnih godina ostaju prisutne.
Zašto je to važno
AirTag 2 je prije svega nadogradnja povjerenja. Kod uređaja koje koristimo kad nešto krene po zlu – izgubljeni ključevi, nestala prtljaga – manje je bitno što piše u specifikacijama, a puno je važnije hoće li stvar raditi u najgorim uvjetima. Tu je prva generacija AirTaga znala razočarati: zvuk je bio preslab, a domet preciznog navođenja prekratak u realnim situacijama.
Tko su pobjednici, a tko gubitnici?
Pobjednici:
- Korisnici iPhonea u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i šire, koji dobivaju pouzdaniju zaštitu za ključeve, torbe i kovčege bez dodatnog troška.
- Apple, jer ovakvi dodaci učvršćuju ovisnost o ekosustavu. Kad vam ključne stvari ovise o AirTagu i mreži Find My, prelazak na Android nije više samo zamjena mobitela.
- Zračni prijevoznici i zračne luke, koji iz nevoljenog aktera u priči o izgubljenoj prtljazi postaju potencijalni partner. Ars Technica ističe da Apple naglašava dogovore po kojima aviokompanije mogu privremeno koristiti njihovu mrežu za lociranje određenih oznaka.
Gubitnici:
- Konkurencija poput Tilea, Samsunga ili Googleovog sustava Find My Device, koja u Appleovom svijetu ima sve manje prostora za diferencijaciju.
- Zagovornici privatnosti i žrtve nasilja, koje zabrinjava da svaka nova generacija postaje moćnije sredstvo za potencijalne zlostavljače. Veći domet i glasniji zvuk jesu plus za poštene korisnike, ali i sitan pomak u korist onih koji žele pratiti nekoga bez znanja.
Strateški gledano, AirTag 2 šalje jasnu poruku: Apple vidi precizno lociranje kao temeljnu sposobnost svojeg ekosustava, ne kao usputni dodatak. Ulagati u takvo „sitno željezo“ pet godina nakon lansiranja znači da računate na dugačak životni vijek i buduću integraciju u druge proizvode.
Šira slika
AirTag 2 dio je većeg trenda na sjecištu interneta stvari, putovanja i regulacije.
1. Od praćenja uređaja do praćenja svega
Navikli smo pratiti telefone i laptope. Sad istu logiku primjenjujemo na sve: bicikle, fotoaparate, dječje torbe, službene laptop torbe, sportske torbe. Apple, Google, Samsung i manji igrači poput Chipola (koji dolazi upravo iz Slovenije) koriste gustoću pametnih telefona kako bi stvorili goleme, anonimne mreže za pronalaženje predmeta. UWB u AirTagu 2 pojačava baš onaj dio koji je dosad najčešće zakazivao – zadnjih desetak metara.
2. Od skandala do normalizacije
Prvu generaciju AirTaga pratili su medijski napisi o zlostavljanju i tajnom praćenju partnera. Apple je odgovorio ažuriranjima softvera, upozorenjima na nepoznate tagove i suradnjom s Googleom na zajedničkom standardu za detekciju neželjenih trackera na iOS‑u i Androidu. Dolazak snažnije druge generacije pokazuje da Apple vjeruje kako je stigao do faze u kojoj AirTag može prijeći iz kategorije „rizičnog gadgeta“ u „normalnu infrastrukturu“ – uz uvjet da zaštite ostanu učinkovite.
3. Rat ekosustava, ne uređaja
Sama oznaka – mali krug s Bluetoothom, UWB‑om i baterijom – nije tajna. Prava moć je u mreži uređaja koji signal mogu primiti i proslijediti. Tu je Apple u prednosti: njegova mreža Find My oslanja se na ogroman broj iPhonea širom svijeta. Google tek gradi svoj sustav, a klasični igrači poput Tilea ovise o tome hoće li korisnici instalirati i stalno držati otvorenu njihovu aplikaciju.
Za regionalne tvrtke poput Chipola dilema je jasna: ili se još jače osloniti na Appleov ekosustav (i time prihvatiti ovisnost), ili pokušati ponuditi nešto drugačije – otvorenije, interoperabilnije, održivije.
Europski i regionalni kut: EU propisi i Balkan u praksi
Za korisnike iz Hrvatske i šireg Jadransko‑podunavskog prostora najkonkretniji učinak AirTaga 2 vidjet će se vjerojatno na aerodromima – od Zagreba i Splita do Beča, Budimpešte i Frankfurta, preko kojih mnogi putuju daleko. Nakon kaosa s prtljagom posljednjih godina, sve više ljudi stavlja trackere u kofere. Veći domet i glasniji zvuk čine tu praksu još smislenijom.
S europske regulatorne strane, AirTag 2 stiže u okolini u kojoj su privatnost i lokacijski podaci vrlo strogo regulirani. GDPR tretira podatke o lokaciji kao osjetljive, a novi zakoni poput Akta o digitalnim uslugama (DSA) i Akta o digitalnim tržištima (DMA) stavljaju dodatni fokus na odgovornost velikih platformi. Apple ističe da su podaci s AirTaga šifrirani i da ih može vidjeti samo vlasnik, ali proširenje suradnje s avioprijevoznicima otvara nova pitanja: kakvi se metapodaci stvaraju, tko može zatražiti pristup i na kojoj pravnoj osnovi?
Za Hrvatsku i regiju postoji i posebna nijansa: blizina slovenskog Chipola, jednog od rijetkih europskih proizvođača koji igraju u ovoj ligi i djelomično su integrirani u Appleov Find My. AirTag 2 im podiže ljestvicu – morat će još jasnije naglasiti razliku u pristupu (npr. transparentnost, višestruka platforma, „made in EU“) ili prihvatiti ulogu nišnog partnera unutar Appleovog sustava.
Što slijedi
U sljedećih 12–24 mjeseca možemo očekivati nekoliko trendova koje vrijedi pratiti.
1. Tracker kao standardna oprema za putovanja i posao
AirTag i slični uređaji vrlo vjerojatno će prijeći iz kategorije „fora gadget“ u standardnu opremu, kako za putovanja, tako i za posao (npr. službene torbe, oprema fotografa, glazbenika ili novinara). AirTag 2, uz veći domet i glasnoću, taj prijelaz ubrzava.
2. Drugi krug regulatorne rasprave
Prva generacija pokrenula je debatu o zloporabama, posebice u kontekstu nasilja u obitelji. Druga generacija, još sposobnija, vjerojatno će potaknuti novi val pitanja na razini EU‑a: treba li uvesti minimalne tehničke standarde za zaštitu od zlostavljanja, koliko dugo se smiju čuvati podaci, treba li zahtijevati bolju interoperabilnost upozorenja između Applea i Googlea?
3. UWB kao temelj budućih uređaja
Ulaganje u novu generaciju UWB čipa ne radi se samo zbog jednog „privjeska“. Mnogo je vjerojatnije da Apple gradi temelje za širu uporabu preciznog lociranja: AR/VR naočale, pametne brave, automobile s digitalnim ključevima, kućne hubove koji „znaju“ gdje se što nalazi. AirTag 2 je idealan realni test za tu tehnologiju.
Otvoreno ostaje pitanje interoperabilnosti. Hoće li pritisak EU‑a kroz DMA i druge propise natjerati Apple da barem djelomično otvori svoj Find My sustav prema drugim ekosustavima? Ili će se tvrtka i dalje braniti argumentom da je zatvoreni sustav nužan za sigurnost i privatnost?
Zaključak
AirTag 2 nije revolucija, ali je vrlo promišljena evolucija: malo više dometa, puno više praktične vrijednosti i još jedan razlog da ostanete unutar Appleovog zida. Kako sve više ključeva, bicikala i kofera ovisi o toj mreži da bi bili „vidljivi“, raste i moć platforme koja je kontrolira. Ključno pitanje za korisnike u Hrvatskoj i regiji glasi: koliko ste spremni svakodnevni fizički život – od automobila do prtljage – vezati uz jedan zatvoreni, američki oblak podataka?
