- NASLOV I UVOD
Kada tehnološka kompanija izda obveznicu koja dospijeva za 100 godina, to više nije priča o još jednom proizvodnom ciklusu, nego o preuzimanju uloge infrastrukture. Alphabetov novi, iznimno rijedak „century bond“ u britanskim funtima poruka je da umjetna inteligencija nije kratkoročni eksperiment, već projekt koji bi trebao nadživjeti više generacija menadžera i dioničara. U ovoj analizi razmatramo što takvo zaduženje govori o AI utrci, tko dobiva, tko preuzima rizik, kako se u sve uklapa Europa – te kakve posljedice to može imati za Hrvatsku i širu regiju.
- VIJEST UKRATKO
Kako navodi Financial Times, a prenosi Ars Technica, Alphabet je angažirao banke za prodaju 100‑godišnje obveznice denominirane u britanskim funtima. Ta obveznica dio je većeg, viševalutnog programa u koji ulaze i dolarske obveznice u iznosu oko 20 milijardi dolara (povećane s 15 milijardi zbog jakog interesa investitora) te planirana izdanja u švicarskim francima.
Cilj je financirati snažno povećanje ulaganja u infrastrukturu za umjetnu inteligenciju – prije svega podatkovne centre i cloud kapacitete za Alphabetove Gemini usluge. Prema FT‑u, velike tehnološke kompanije i njihovi dobavljači zajedno bi ove godine mogli uložiti blizu 700 milijardi dolara u AI infrastrukturu. Alphabet sam planira do 185 milijardi dolara kapitalnih ulaganja, otprilike dvostruko više nego prethodne godine, nakon što su mu godišnji prihodi prvi put premašili 400 milijardi dolara. Dugoročni dug skočio je na oko 46,5 milijardi dolara, uz više od 120 milijardi dolara gotovine i ekvivalenata na kraju godine.
- ZAŠTO JE TO VAŽNO
Stogodišnja obveznica nije tek tehnički detalj; ona mijenja percepciju kompanije. Takve ročnosti obično viđamo kod država, pojedinih sveučilišta ili najvećih korporacija iz energetike i infrastrukture. Kada se u taj klub uključi tehnološki gigant, tržište ga implicitno tretira kao dio „temelja“ gospodarstva.
Alphabet koristi svoju bilancu kako bi dio AI rizika prebacio na ulagače koji razmišljaju u horizontu generacija – mirovinske fondove i životna osiguranja. Oni dobivaju ono što im kronično nedostaje: vrlo dugoročan, relativno siguran prinos. Alphabet dobiva ono što njemu treba: golem, vremenski usklađen kapital za podatkovne centre, optičke mreže i energetske ugovore koji se otplaćuju desetljećima.
Istovremeno, potez razotkriva da čak ni Big Tech više ne može lako pratiti tempo AI ulaganja isključivo iz slobodnog novčanog toka, a da pritom ne žrtvuje otkupe vlastitih dionica, dividende ili fleksibilnost za akvizicije. Kratkoročne obveznice izdat će gotovo svatko; izdati stogodišnju znači reći: „Očekujte da ćemo biti ključni igrač i 2126. – i sudite nas po tome.“
Dio institucionalnih ulagača na to odgovara oprezom. Neki su, prema FT‑u, preskočili novu emisiju jer smatraju da je prinos prenizak, a koncentracija rizika u hiperskalerima čije su obveze sve više vezane uz AI projekte previsoka. Njih ne brine Alphabet danas, nego tehnološka promjena, regulacija i politika kroz više desetljeća. Trenutni pobjednici su Alphabetovi dioničari, koji dobivaju ubrzani rast bez razvodnjavanja vlasništva, te fondovi kojima očajnički trebaju kvalitetni dugoročni papiri.
- ŠIRA SLIKA
Alphabetova odluka dio je većeg pomaka: umjetna inteligencija pretvara pružatelje clouda u svojevrsne komunalne tvrtke 21. stoljeća – s ogromnim investicijskim ciklusima i osjetljivošću na cijenu kapitala.
Oracle je nedavno prikupio 25 milijardi dolara u jednoj obvezničkoj ponudi uz višestruko veću potražnju. Alphabet je već ranije izdao 50‑godišnje dolarske obveznice i značajan iznos u eurima. Amazon i Meta također agresivno dižu capex kako bi napajali AI radna opterećenja.
Povijesna paralela je balon dot‑coma i pretjerana izgradnja optičkih mreža. Tada su mnogi ulagači izgubili novac, ali fizička infrastruktura ostala je i danas čini okosnicu interneta. Razlika je u koncentraciji: sada nekoliko hiperskalera s vrlo snažnim bilancama kontrolira glavninu ulaganja.
Današnji kontekst dodatno je specifičan jer više nismo u eri nultih kamatnih stopa. Dugi novac je skuplji, a ipak postoji apetit za 50‑ i 100‑godišnje tehnološke obveznice s relativno skromnim prinosima iznad državnih. To mnogo govori o tome koliko tržište vjeruje Alphabetu, a koliko državama s rastućim dugom i političkim rizicima.
U isto vrijeme vidimo i promjenu u načinu financiranja tehnologije. Rizični kapital i burzovne priče privlače pažnju, ali teška „betonska“ infrastruktura za AI danas se najvećim dijelom financira klasičnim obveznicama. Hiperskaleri postaju ono što su nekoć bili telekomi i elektroprivrede – ali bez javnog vlasništva ili snažnog regulatora u većini jurisdikcija.
- EUROPSKI I REGIONALNI KONTEKST
Za Europu je značajno da Alphabet stogodišnju obveznicu plasira u funtima – tržištu na kojem su vrlo aktivni britanski i kontinentalni mirovinski fondovi i osiguravatelji. Njima takav papir savršeno odgovara za usklađivanje dugoročnih obveza prema štedišama.
U praksi to znači da će europske mirovine – uključujući hrvatske, preko globalnih fondova u koje ulažu obvezni i dobrovoljni fondovi – barem posredno financirati američku AI infrastrukturu. Istovremeno, Europska unija nastoji osigurati digitalni suverenitet, donosi Uredbu o digitalnim uslugama, Digital Markets Act i AI Act, te naglašava potrebu za europskim cloudom.
Za hrvatske i regionalne pružatelje IT usluga – od manjih data centara do integratora i startupa – poruka je jasna: konkurirate akterima koji mogu dobiti novac na 50 ili 100 godina uz uvjete kakve javni sektor u regiji teško može sanjati. To produbljuje ovisnost o velikim cloud platformama, ali istovremeno spušta ulaznu barijeru za lokalne tvrtke koje žele graditi proizvode na tim platformama.
S druge strane, pitanje energije i prostora postat će sve važnije. Hrvatska ima ambicije u obnovljivim izvorima, ali i ograničen kapacitet mreže te složene prostorne planove. Ako se dio AI infrastrukture krene seliti u zemlje s povoljnom kombinacijom klime, struje i političke stabilnosti, SEE regija – uključujući Hrvatsku – mogla bi postati zanimljiva. No to će otvoriti i raspravu: želimo li ogromne podatkovne centre na našoj obali ili u unutrašnjosti, s obzirom na turizam, okoliš i lokalnu zajednicu?
- POGLED UNAPRIJED
Vrlo je vjerojatno da Alphabet neće ostati usamljen primjer. Ako se stogodišnja obveznica dobro plasira i održi cijenu, možemo očekivati da će i drugi hiperskaleri i veliki proizvođači čipova testirati dulje ročnosti i različite valute.
U sljedećih 12–24 mjeseca važno je pratiti nekoliko stvari:
- Kretanje prinosa i spreadova: hoće li potražnja ostati snažna ili će se pojaviti skepsa prema prekomjernim AI ulaganjima?
- Regulativu: EU AI Act, pravila o energetici, nacionalne porezne politike te eventualne antimonopolske mjere mogu snažno utjecati na profitabilnost AI platformi.
- Fleksibilnost ulaganja: hoće li uprave kompanija usporiti capex ako prihodi od AI usluga ne rastu onako kako se očekuje?
- Geografiju data centara: hoće li se novi kapaciteti više graditi u zemljama s povoljnijom energijom i manjim političkim rizikom – što potencijalno uključuje i neke zemlje jugoistočne Europe – ili će se sve koncentrirati u nekoliko velikih hubova?
Za hrvatske ulagače i donositelje politika ključno je pitanje: želimo li biti samo korisnici i financijeri tuđe AI infrastrukture ili ćemo pokušati iskoristiti ovu fazu jeftinijeg pristupa moćnim alatima za razvoj vlastitih digitalnih proizvoda i regionalnih platformi?
- ZAKLJUČAK
Stogodišnja obveznica Alphabeta financijska je potvrda ideje da će AI i cloud infrastruktura postati jednako temeljna za gospodarstvo kao elektroenergetske mreže ili autoceste – samo u privatnom vlasništvu. Investitori zasad prihvaćaju tu priču i spremni su zaključati novac na stoljeće uz relativno skromne prinose. Otvara se pitanje za nas u Europi i regiji: jesmo li spremni da buduće mirovine i štednja naših građana desetljećima financiraju rast male skupine globalnih digitalnih divova, čiju strategiju određuju uprave u Kaliforniji, a ne demokratski proces?
