Naslov i uvod
Umjetna inteligencija trebala je donijeti pametnije usluge, a ne skuplje nadogradnje računala. Ipak, početkom 2026. upravo je memorija postala najosjetljivija točka PC svijeta. Najviše boli tamo gdje najmanje želimo: kod brendova poput Frameworka, simbola popravljivih i modularnih prijenosnika. Tvrtka je prisiljena gotovo svaki mjesec dizati cijene kako bi preživjela skok troškova RAM‑a. U nastavku ne prepričavamo samo vijest s Ars Technice, već analiziramo što ova kriza znači za DIY zajednicu, europske korisnike i tržišta poput hrvatskog.
Vijest ukratko
Prema pisanju Ars Technice, Framework od kraja 2025. redovito povećava cijene svojih prijenosnika i novog Framework Desktop računala zbog snažnog rasta nabavnih cijena RAM‑a i SSD‑ova. U studenom 2025. prestali su prodavati pojedinačne RAM module putem svoje trgovine i fokusirali se na konfiguracije s unaprijed odabranom količinom memorije.
Ars navodi konkretne brojke koje je objavio sam Framework: DDR5 SODIMM modul od 8 GB, koji je uz kupnju Laptopa 13 nekoć stajao oko 40 američkih dolara, sada košta 130 dolara. Kit od 96 GB (2× 48 GB) poskupio je s približno 480 na 1.340 dolara. Ploče s ugrađenom LPDDR5X memorijom za Framework Desktop također su znatno skuplje: osnovni model sa 32 GB danas je 110 dolara skuplji nego na lansiranju, dok verzija sa 128 GB stoji 2.599 dolara – oko 600 dolara više nego prije. Direktor Nirav Patel ističe da Framework nema pregovaračku snagu divova poput Applea, Della ili Lenova kako bi ublažio poskupljenja potaknuta potražnjom za AI‑om. Kao djelomično rješenje tvrtka naglašava DIY izdanja prijenosnika bez RAM‑a, gdje korisnici mogu kupiti memoriju kod drugih trgovaca ili na rabljenom tržištu.
Zašto je to važno
Ovo nije samo tužna epizoda jedne startup tvrtke. Framework je oličenje nekoliko trendova koji su važni i hrvatskim korisnicima: pravo na popravak, modularni dizajn i pokušaj da se izbjegne bacanje ispravnog hardvera. Ako čak i takav brend mora gotovo svaki mjesec mijenjati cjenik, to je znak koliko su modeli bazirani na popravljivosti ranjivi na globalne cikluse cijena komponenti.
Kratkoročni dobitnici su očiti: hiperskalni pružatelji oblaka i veliki OEM‑ovi. AI klasteri gutaju goleme količine DRAM‑a i brzog NAND‑a, a igrači s narudžbama vrijednim milijarde dolara mogu si osigurati višegodišnje ugovore i bolje uvjete. Cijene za njih rastu sporije; manji proizvođači plaćaju punu cijenu.
Gubitnici su prvenstveno:
- manji proizvođači i specijalizirani PC brendovi, koji nemaju prostora da apsorbiraju skok cijena,
- DIY zajednica i zagovornici prava na popravak, kojima se ruši osnovna logika da je nadogradnja starog računala jeftinija od kupnje novog,
- cjenovno osjetljivi korisnici – učenici, studenti, udruge, mali developeri i kreativci na tržištima poput hrvatskog ili šire regije.
Primjer Frameworka otkriva i strukturni problem: poslovni modeli utemeljeni na transparentnosti i kontroli korisnika teško opstaju u lancu nabave koji je netransparentan i koncentriran u rukama nekolicine proizvođača memorije. Framework može otvoreno objasniti zašto je RAM poskupio, ali ne može promijeniti činjenicu da o raspodjeli proizvodnih kapaciteta odlučuju prioriteti AI podatkovnih centara, a ne potrebe entuzijasta koji želi nadograditi svoj laptop.
Ako se ovakav pritisak nastavi kroz 2026., možemo očekivati odgodu nadogradnji i sporije usvajanje modularnih sustava. Teško je zagovarati »popravi i nadogradi« filozofiju kada dodatnih 16 ili 32 GB RAM‑a košta gotovo koliko i cijeli povoljan laptop na akciji.
Šira slika
Priča o Frameworku uklapa se u širi trend: AI mijenja ekonomiju čitavog tržišta čipova. Prvo smo vidjeli nestašicu i eksploziju cijena GPU‑ova i HBM memorije za AI akceleratore. Sada se isti pritisak prelijeva na običan DRAM i NAND za SSD‑ove, jer proizvođači dio svojih kapaciteta usmjeravaju u komponente s većom maržom.
Slične skokove cijena memorije vidjeli smo i ranije – primjerice 2017.–2018. – i tijekom pandemije. Razlika je što su AI radna opterećenja manje vezana uz klasični ciklus potrošačke elektronike. Veliki cloud igrači planiraju investicije u višegodišnjim valovima i imaju dovoljno snage da guraju dobavljače u svoju korist, dok svi ostali moraju pratiti tržište.
Veliki proizvođači računala pritom o tome malo govore. I oni se suočavaju s višim cijenama, ali imaju više alata: mogu privremeno smanjiti marže, ranije nabaviti velike količine komponenata ili korisnike usmjeravati na konfiguracije koje su njima povoljnije – npr. modele s lemljenim RAM‑om gdje OEM u potpunosti kontrolira strukturu troškova. Iz perspektive kupca izgleda kao da je sve mirno; ispod površine vlada ista bura kao kod Frameworka.
Ova dinamika posebno pogađa DIY segment i manje, entuzijastima okrenute uređaje: Steam Deck, Raspberry Pi, mini‑računala, a sada i Framework Desktop. Njihov glavni adut je da korisnik može birati i kasnije mijenjati ključne komponente. Kada upravo te komponente – RAM i velike SSD‑ove – više ne može priuštiti svatko, gubi se dio smisla takvih uređaja.
Dodatni problem je sve češća upotreba LPDDR i drugih oblika lemljenog RAM‑a. Framework Desktop već koristi LPDDR5X iz tehničkih razloga, ali to znači da skok cijena dolazi »u paketu« s pločom – bez mogućnosti kasnijeg smanjivanja ili zamjene.
Europski i regionalni kut
Za korisnike u Hrvatskoj i regiji dodatni je izazov struktura cijena. Komponente se obračunavaju u dolarima, dok su plaće i štednja u eurima ili lokalnim valutama Balkana. Svako poskupljenje preko Atlantika dodatno se pojača kroz PDV, logistiku, marže distributera i trgovaca.
Framework je istovremeno idealan primjer za EU raspravu o pravu na popravak. Bruxelles kroz ekodizajn i budući Akt o pravu na popravak želi potaknuti dulji životni vijek uređaja. No to funkcionira samo dok je popravak ili nadogradnja financijski isplativija od zamjene. Ako dodatnih 16 ili 32 GB RAM‑a konkurira cijeni novog, jeftinog laptopa u trgovačkom lancu, korisnik će vrlo često – a ponekad i opravdano – odabrati novo.
Za hrvatske i regionalne integratore računala i male shopove, od Zagreba i Splita do Ljubljane i Beograda, iskustvo Frameworka je upozorenje. I oni ovise o veleprodajnim cijenama memorije. Mnogi već sada nagovaraju kupce da iskoriste postojeće module ili se okreću rabljenim dijelovima iz zapadne Europe. U tom kontekstu, ideja o modernom, modularnom laptopu koji se lako nadograđuje zvuči odlično – sve dok osnovne komponente ne postanu preskupe.
Hrvatska kao članica EU može dugoročno profitirati od europskih ulaganja u poluvodiče, ali treba biti realan: Europa tek gradi ozbiljnije kapacitete za čipove, dok se većina svjetske DRAM i NAND proizvodnje i dalje odvija u Aziji i SAD‑u. Dok se to ne promijeni, bit ćemo taoci globalnih ciklusa memorije.
Pogled unaprijed
Što slijedi u sljedećih godinu‑dvije? Tržište memorije je oduvijek bilo ciklično, no AI mu sada nameće drukčiji ritam. Ključno je pitanje hoće li proizvođači dovoljno brzo proširiti kapacitete DRAM‑a i NAND‑a da ublaže pritisak, a da istovremeno ne izazovu novi krah cijena zbog prevelike ponude.
U kratkom roku sve upućuje na nastavak nestabilnosti. I sam Framework najavljuje da će i SSD‑ovi, posebno većih kapaciteta poput 8 TB, vjerojatno poskupjeti. Korisnici će se vjerojatno sve češće odlučivati za:
- kupnju osnovnih konfiguracija bez RAM‑a ili s minimalnom količinom,
- odgodu nadogradnji i dulje korištenje postojećih 8–16 GB,
- potragu za jeftinijim rješenjima na tržištu rabljenog enterprise hardvera.
Za Framework bi ova faza mogla biti i poticaj na inovacije: moguće su bliže suradnje s proizvođačima memorije, programi lojalnosti za povoljnije nadogradnje za postojeće kupce ili veći fokus na ulazne modele koje korisnik kasnije popunjava sam – pod uvjetom da cijene komponenata to uopće dopuste.
Otvoreno ostaje i strateško pitanje: ako AI infrastruktura i dalje bude gutala najveći dio svjetske proizvodnje memorije, hoće li klasična potrošačka računala postati sporedna? I ako se to dogodi, ima li još prostora za otvoren, popravljiv hardver u masovnom tržištu, ili sve to polako postaje skupi hobi za mali broj entuzijasta?
Zaključak
Mesečna poskupljenja RAM‑a kod Frameworka nisu izdaja njihove filozofije, već logična posljedica tržišta u kojem pravila diktiraju AI divovi, a entuzijasti i manji proizvođači snose troškove. Za hrvatske i regionalne korisnike koji pri kupnji gledaju i na održivost i na budžet, to je ozbiljno upozorenje. Sljedećih nekoliko godina pokazat će hoćemo li se pomiriti sa svijetom zatvorenih uređaja na pretplatu ili ćemo uspjeti sačuvati prostor za računala koja možemo otvoriti, razumjeti i nadograditi – bez da bankrotiramo.
