Kad EU otključa AirDrop: što Googlov potez znači za Android, Apple i korisnike u Hrvatskoj

AirDrop je godinama bio jedan od najjačih „trikova“ zbog kojih su ljudi ostajali u Appleovu ekosustavu. U uredu ili kafiću, „Aj mi to samo AirDropaj“ značilo je: ili imaš iPhone, ili kompliciraš. Sada Google najavljuje da će interoperabilnost s AirDropom, koja je stigla na Pixel 10, „vrlo brzo“ doći i na mnogo više Android uređaja. Iza te male promjene krije se veća priča o tome kako Europska unija indirektno mijenja odnose snaga između Androida i iOS‑a – i za korisnike u Hrvatskoj i regiji.

Vijest ukratko

Kako piše Ars Technica, na Googleovom događaju u Tajpeju potpredsjednik za inženjering Androida Eric Kay opisao je plan da se podrška za AirDrop‑kompatibilno dijeljenje datoteka proširi daleko izvan serije Pixel 10 tijekom 2026. godine.

Trenutno su upravo Pixel 10 jedini Android telefoni koji mogu inicirati prijenos datoteka prema Appleovim uređajima na način koji se na iOS‑u i macOS‑u prikazuje kao AirDrop. To je omogućeno tek nakon što je Apple, pod pritiskom europskih propisa, u AirDrop ugradio podršku za standard Wi‑Fi Aware. Google je na toj standardiziranoj osnovi nadogradio svoju funkciju Quick Share (bivši Nearby Share) kako bi mogla „razgovarati“ s AirDropom.

Prema Ars Technici, Google je Quick Share dodatno izdvojio iz Google Play Services u zaseban APK paket koji se ažurira preko Play Storea. Trenutno ga podržava relativno mali broj Android uređaja, ali Google tvrdi da s partnerima radi na tome da se ove godine podrška proširi na „puno više“ modela. S Apple strane i dalje vrijedi ograničenje: korisnik mora ručno uključiti vremenski ograničeni način u kojem prima datoteke od svih u blizini.

Zašto je to važno

Na površini, radi se „samo“ o dijeljenju datoteka. No zapravo se dirne u jednu od najosjetljivijih točaka ekosustava: sitne, ali moćne pogodnosti koje stvaraju osjećaj da se ne isplati napustiti taj svijet.

Dobitnici su svi koji žive ili rade u mješovitim okruženjima – obitelji u kojima netko ima iPhone, netko je na Androidu; mala poduzeća u kojima zaposlenici koriste osobne uređaje; škole i fakulteti gdje se kombiniraju iPadi i jeftiniji Android tableti. Umjesto slanja prezentacija mailom ili preko WhatsAppa, datoteke će se moći prebacivati lokalno, bez oblačnih servisa i trećih aplikacija.

Apple gubi dio „mekog“ lock‑ina. AirDrop je bio jedan od razloga zašto je prelazak s iPhonea na Android mnogima izgledao kao korak unazad – „više neću moći normalno slati stvari kolegama“. Ako moderni Android može barem djelomično ući u tu igru, pritisak da se ostane na iOS‑u slabi.

Google pritom svjesno odustaje od toga da vlastite servise (Drive, Photos) postavlja kao jedini logičan put za dijeljenje. Ali Google ne živi od prodaje hardvera; živi od korištenja i podataka. Dokle god korisnik ostaje na Androidu – čak i ako u kući ima MacBook i iPad – Google može biti zadovoljan.

Šira posljedica je da se smanjuje psihološki trošak prelaska s jedne platforme na drugu ili njihove kombinacije. U paketu s USB‑C standardizacijom, nadolazećom interoperabilnošću poruka (RCS na iPhoneu) i otvaranjem trgovina aplikacija, ovo gura tržište prema natjecanju u kvaliteti, a ne u visini zidova oko korisnika.

Šira slika

Ova priča o AirDropu savršeno se uklapa u nekoliko velikih trendova u industriji.

Prvo, Europska unija izrasta u globalnog „policajca“ za digitalne platforme. Uvođenje podrške za standarde poput Wi‑Fi Aware u usluge blizinske komunikacije dio je šire logike: smanjiti ovisnost o zatvorenim, vlasničkim rješenjima. Apple je tehnički morao učiniti AirDrop otvorenijim, a Google je to iskoristio bez ikakvog formalnog dogovora s Cupertinom.

Drugo, Android se već godinama rastavlja na module koji se ažuriraju preko Play Storea. Quick Share kao samostalan APK samo je sljedeći korak nakon što su na sličan način izdvojeni WebView, tipkovnice, dijelovi System UI‑ja i drugo. To Googlu daje direktniji utjecaj i na uređaje Samsunga, Xiaomija, Realmea i ostalih koji dominiraju hrvatskim i regionalnim tržištem.

Treće, paralela s porukama je očita. Pod pritiskom Akta o digitalnim tržištima (DMA), Apple je pristao podržati RCS i otvoriti se prema većoj interoperabilnosti iMessagea. Uz već provedenu obvezu USB‑C priključka na iPhoneu, dobivamo jasan trend: EU gura platforme prema tome da više „samo rade“, neovisno o brendu.

AirDrop i dalje ostaje najglatkiji unutar Appleova svijeta – otkrivanje uređaja, integracija kontakata, opća uglađenost teško će biti potpuno preslikani na Android. No pripovijest „ili si u Appleu ili patiš“ gubi snagu, osobito kod tehnološki osvještenijih korisnika.

Europski i regionalni kut

Za Europsku uniju, ali i za Hrvatsku kao članicu, ovo je lijep primjer kako lokalna regulativa proizvodi globalne efekte. Zahtjevi koje Bruxelles postavlja Appleu formalno vrijede na teritoriju EU, ali se tehnička implementacija često provede globalno – jednostavnije je za održavanje, a i javni pritisak čini svoje. Tako i korisnici u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini ili Sloveniji posredno dobivaju koristi od europskih pravila.

Za hrvatske korisnike i tvrtke postoji vrlo konkretan benefit. U uredima s mješavinom službenih Androida i privatnih iPhonea, u školama i na fakultetima, u turističkom sektoru gdje gosti donose sve moguće kombinacije uređaja – lakše lokalno dijeljenje datoteka znači manje komplikacija i manje „aj mi to pošalji na mail“. U situacijama s lošom ili skupom povezivošću (otoci, udaljena sela, terenski rad) to može biti i pitanje učinkovitosti.

Istovremeno, EU‑ov fokus na privatnost (GDPR) i nadolazeći Akt o umjetnoj inteligenciji znače da će se ozbiljno gledati na svaku zlouporabu Wi‑Fi Aware i sličnih tehnologija za praćenje ili profiliranje korisnika. Signali blizine mogu otkriti mnogo o kretanju ljudi, a to je u regulatornim očima osjetljiva kategorija podataka.

Za regionalnu startup scenu – od Zagreba i Splita do Beograda i Ljubljane – standardizirana, pouzdana komunikacija između uređaja različitih proizvođača otvara nova polja. Od edukacijskih alata za učionice, preko evenata i konferencija, do lokalnih društvenih aplikacija koje rade bez interneta – mogućnosti su tu, ali uz uvjet da se poštuju pravila igre.

Pogled unaprijed

Ključno će biti vidjeti kako brzo će Google i partneri proširiti podršku i na koje modele. Realno je očekivati da će prvi val činiti flagshipovi – Samsung Galaxy S serija, najjači Xiaomi modeli, Google Pixel – koje većina hrvatskih operatera (HT, A1, Telemach) snažno gura u ponudi. Tek kasnije će, kroz ažuriranja ili nove serije, na red doći srednja i niža klasa, koja je ključna na tržištima poput hrvatskog ili šireg Balkana.

Tehnički gledano, otvorena su dva pitanja. Prvo, koliko će Google podržavati starije verzije Androida. Budući da je Quick Share sada APK, teoretski bi i uređaji s Androidom 13 ili možda 12 mogli dobiti dio funkcionalnosti, ako imaju odgovarajući hardver. Ako se Google odluči to ograničiti na novije verzije radi jednostavnosti ili sigurnosti, interoperabilnost će u praksi ostati privilegija novijih i skupljih uređaja.

Drugo, kako će reagirati Apple. Trenutno korisnik iPhonea mora svjesno uključiti način rada u kojem privremeno prima datoteke od svih. Apple može taj način učiniti pristupačnijim – ili ga zakopati dublje u postavkama i tako de facto ograničiti koliko se koristi dijeljenje s Androidom. Iskustvo pokazuje da Apple često ispunjava slovo propisa, ali korisničkim sučeljem „odgoji“ korisnike da se oslanjaju na Apple‑ove vlastite, zatvorenije opcije.

Za hrvatske i regionalne developere ovdje se krije i prilika i obveza. Prilika, jer je sve lakše graditi rješenja koja se oslanjaju na pouzdanu, lokalnu komunikaciju između različitih uređaja – primjerice za događaje, obrazovanje ili terenski rad. Obveza, jer se treba ozbiljno pozabaviti privatnošću: jasna obavijest korisniku, eksplicitni pristanak, minimalno prikupljanje podataka i usklađenost s GDPR‑om.

Zaključak

Googlov plan da AirDrop‑stil dijeljenja datoteka proširi na puno veći dio Android ekosustava nije čin dobre volje, nego pametna reakcija na to kako je EU promijenila pravila igre. Bruxelles je natjerao Apple da otvori tehničku pukotinu, a Google kroz tu pukotinu provodi cijelu Android vojsku. Korisnici i organizacije u Hrvatskoj i regiji od toga imaju izravnu korist, a Appleov zid oko korisnika postaje malo niži. Ključno pitanje za vas je: ako vaš Android i iPhone mogu bez muke „razgovarati“, hoćete li i dalje birati stranu iz navike – ili prema tome tko vam stvarno nudi bolju vrijednost?