Google se sve otvorenije postavlja kao čuvar našeg digitalnog identiteta. Nadograđena alatka „Results About You“ i pojednostavljen sustav za uklanjanje neodobrenih eksplicitnih slika obećavaju bolju zaštitu od doxxinga i deepfake pornografije – ali uz uvjet da Googleu povjerite i neke od svojih najosjetljivijih podataka.
To nije samo kozmetična nadogradnja, već pitanje povjerenja: koliko smo spremni osloniti se na jednu oglašivačku platformu da nas štiti od ostatka interneta? U nastavku analiziram što se točno mijenja, tko dobiva, tko gubi i što to znači za Europu, Hrvatsku i širu SEE regiju.
Vijest ukratko
Kako piše Ars Technica, Google je proširio mogućnosti dviju sigurnosnih alatki povezanih s pretraživačem.
Prvo, nadzorna ploča „Results About You“ sada može kontinuirano tražiti dodatne kategorije osobnih podataka: brojeve osobnih dokumenata poput putovnice, vozačke dozvole i američkog broja socijalnog osiguranja. Da bi to funkcioniralo, korisnik mora Googleu dati barem dio tih brojeva – puni broj vozačke dozvole te zadnje četiri znamenke putovnice i broja socijalnog osiguranja.
Drugo, alat za prijavu i uklanjanje neodobrenih eksplicitnih slika (NCEI), uključujući AI‑generirane deepfake porniće, sada je brži i jednostavniji. Postupak prijave može se pokrenuti iz izbornika s tri točke pokraj bilo kojeg slikovnog rezultata u pretraživanju, zatim označiti radi li se o stvarnoj fotografiji ili deepfakeu i u jednom zahtjevu obuhvatiti više slika.
Kako ističe Ars Technica, Google ne briše sadržaj s izvorne stranice, već ga uklanja iz rezultata pretraživanja ako zahtjev odobri. Obje alatke nude i kontinuirano praćenje s e‑mail obavijestima kada se pojave novi podudarnosti. Skeniranje po brojevima dokumenata dostupno je već sada, a poboljšani proces za slike uvodi se u „većini država“.
Zašto je ovo važno
Na prvu, sve izgleda pozitivno: manje izloženih osobnih podataka, manje ponižavajućih deepfakeova, više kontrole. No ispod površine kriju se ozbiljne dileme.
Tko profitira?
- Posebno ranjive skupine – novinari, aktivisti, žrtve nasilja, političari – dobivaju operativan alat da smanje svoju vidljivost potencijalnim napadačima.
- Prosječni korisnici, koji nikada ne bi angažirali specijaliziranu PR agenciju, konačno imaju relativno jednostavan način da pronađu i uklone najopasnije informacije iz Google rezultata.
Tko gubi?
- Posrednici u trgovini podacima i „people search“ web‑stranice gube dio prometa jer njihovi sadržaji postaju teže dostupni preko Googlea.
- Zlostavljači, iznuđivači i stalkeri gube ključni kanal za širenje štete – globalno pretraživanje po imenu i prezimenu.
Ali postoji i druga razina: naša ovisnost o Googleu postaje još veća.
Da bi nas zaštitio, Google mora znati dovoljno o nama. Brojevi dokumenata, telefonski brojevi, e‑mail adrese – sve to postaje dio internog „otisak prsta“ paketa koji se uspoređuje s webom. Time Google iz uloge „kataloga interneta“ prelazi prema ulozi zaštitne ograde oko našeg identiteta.
Ako ste doista izloženi riziku, korištenje ovih alata vjerojatno je racionalna odluka; alternativa je da vas napadači lakše pronađu. No društveno gledano, šaljemo jasnu poruku: tko ne igra po pravilima ekosustava velikih platformi, bit će slabije zaštićen.
Šira slika
Ove nadogradnje uklapaju se u nekoliko ključnih trendova u tehnološkoj industriji.
1. Industrijalizacija zlostavljanja uz pomoć AI‑ja
Generativna umjetna inteligencija drastično je snizila prag za izradu lažnih eksplicitnih slika. Nekad je trebalo znanje Photoshopa i puno vremena; danas je dovoljno upisati opis u model i pričekati nekoliko minuta. To znači da se i obrana mora skalirati – ručna prijava svake slike posebno jednostavno ne može pratiti tempo.
Googleova mogućnost grupne prijave slika priznanje je te realnosti: napadi više nisu pojedinačni incidenti, već serijska proizvodnja.
2. „Pravo na zaborav“ kao funkcija proizvoda
Presude Suda EU‑a i GDPR već su natjerali Google da u Europi prihvati koncept brisanja rezultata koji diraju u privatnost. Ono što je počelo kao pravni presedan danas se pakira kao korisnički proizvod – s nadzornim pločama, obavijestima, stalnim skeniranjem.
„Results About You“ je u biti globalizirana verzija tog koncepta: ono što je nekad bilo europska specifičnost postaje standardna funkcionalnost, barem za određene tipove osjetljivih podataka.
3. Platforme kao pružatelji osobne sigurnosti
Meta, X, TikTok i druge velike platforme već godinama uvode alate za prijavu zlostavljanja, govora mržnje, prijevara. Time pokušavaju zadovoljiti i korisnike i regulatore, koji ih sve češće vide kao suodgovorne za online okruženje.
Google sada tu ulogu preuzima i kroz pretraživanje: od „prozora u svijet“ do personaliziranog filtera koji određuje što svijet može vidjeti o vama.
Europski i regionalni kut
Za korisnike u EU, uključujući Hrvatsku, ove funkcije se nadograđuju na već postojeći pravni okvir: GDPR, Akt o digitalnim uslugama (DSA) i budući Akt o umjetnoj inteligenciji.
GDPR jasno tretira brojeve dokumenata i intimne slike kao posebno osjetljive podatke. Teoretski već imate pravo tražiti njihov izbris i ograničenje obrade. Praktično, ostvariti ta prava prema stotinama stranica, uključujući one izvan EU‑a, izuzetno je teško. Google tako postaje svojevrsni „egzekutor“ tih prava na razini indeksa.
DSA obvezuje vrlo velike online platforme – među njima i Google Search – na jasne mehanizme prijave nezakonitih sadržaja te smanjenje sistemskih rizika poput online nasilja nad ženama. Pojednostavljena prijava NCEI i proaktivno praćenje eksplicitnih slika savršeno se uklapaju u to što Bruxelles očekuje.
Za Hrvatsku i širu SEE regiju, gdje je razina digitalne pismenosti i dalje neujednačena, ove alatke mogu biti i prilika i opasnost. Prilika, jer mnogi korisnici realno nemaju ni znanja ni resursa da sami prate što o njima kruži internetom. Opasnost, jer se lakše stvara osjećaj lažne sigurnosti – „ako je Google to maknuo, problem je riješen“ – iako sadržaj i dalje živi na izvornim serverima, forumima ili Telegram grupama.
Za lokalni startup ekosustav (Zagreb, Ljubljana, Beograd, Sarajevo) ovo je i signal gdje možda ne vrijedi ulaziti u direktan konkurentski sudar s Googleom, nego graditi specijalizirane usluge iznad ovih alata: pravna podrška, forenzičko prikupljanje dokaza, psihološka pomoć žrtvama online nasilja.
Što slijedi
U sljedećih nekoliko godina vrijedi paziti na tri trenda.
1. Od dobrovoljne do zadane zaštite
Trenutno morate ručno unijeti podatke koje Google treba pratiti. Logičan sljedeći korak su integracije s preglednicima, operativnim sustavima ili budućim digitalnim identitetima EU‑a, gdje će se dio tog procesa automatizirati.
To otvara pitanje granica: kad personalizirana zaštita prelazi u opću filtraciju sadržaja, i kakvu razinu transparentnosti o tim procesima korisnici smiju očekivati.
2. Zlouporabe i siva zona između privatnosti i javnog interesa
Svaki alat za „brisanje“ nešto je i alat za potencijalno ušutkavanje. Nasilnik bi mogao pokušati ukloniti javne podatke o sudskim presudama. Lokalni moćnik bi se mogao pozvati na privatnost kako bi smanjio vidljivost istraživačkih članaka.
Ovdje će ključnu ulogu imati proceduralna pravila: kako Google balansira između zaštite privatnosti i prava javnosti na informaciju, kakvi postoje žalbeni mehanizmi i koliko će se u to uključivati europske institucije kroz DSA.
3. Usklađivanje cijele industrije
Kad Google postavi određenu razinu zaštite, korisnici će je početi očekivati svugdje. Bing, DuckDuckGo, društvene mreže – svi će morati ponuditi nešto slično ili riskirati reputaciju „opasne“ platforme. Regulatori će, s druge strane, takve prakse brzo pretvoriti u de facto standard.
To bi moglo dodatno ojačati velike igrače, koji si mogu priuštiti skupe tehničke i pravne timove. Manji europski i regionalni projekti pretraživanja i društvenih mreža bit će pod pritiskom: ili udružiti snage i dijeliti infrastrukturu (npr. zajednički API‑ji za uklanjanje sadržaja), ili se fokusirati na specifične niše.
Zaključak
Googlova nova sigurnosna alatka istovremeno je važan korak naprijed i pažljivo odmjerena poslovna strategija. Stvarno otežava doxxing i deepfake zlostavljanje, ali zauzvrat traži da još više vjerujemo jednom tehnološkom divu.
Ako ste osobno izloženi riziku, vjerojatno nema puno dvojbe – bolje je uključiti zaštitu nego je ignorirati. No kao društvo ne bismo smjeli dopustiti da se digitalna sigurnost svede isključivo na uslugu nekoliko globalnih platformi.
Ključno pitanje za sljedeće godine glasi: hoćemo li zaštitu identiteta i dostojanstva na internetu prepustiti biznis modelima Silicijske doline, ili ćemo u Europi – pa tako i u Hrvatskoj – uspjeti izgraditi kombinaciju regulative, lokalnih rješenja i otvorenih tehnologija koja će taj teret raspodijeliti puno ravnopravnije?
