1. Naslov i uvod
Core Ultra Series 3, kodnog imena „Panther Lake“, trebao je biti veliki povratak Intela u svijetu prijenosnika. Umjesto toga, u fokus dolaze – nestašice. Tvrtka otvoreno priznaje da nema dovoljno čipova i da će prednost dati podatkovnim centrima i AI poslu, a tek zatim klasičnim PC-jevima. U nastavku analiziram zašto je Intel donio takvu odluku, što ona govori o novoj ekonomiji umjetne inteligencije te kakve će posljedice osjetiti korisnici i proizvođači u Hrvatskoj i regiji.
2. Vijest ukratko
Kako piše Ars Technica, Intelovi rezultati za 2025. godinu pokazuju gotovo nepromijenjen prihod – oko 52,9 milijardi dolara u odnosu na 53,1 milijardu godinu ranije. No struktura je bitno različita. Segment podatkovnih centara i AI rasta, dok je odjel Client Computing, zadužen za PC procesore Core, Arc GPU-ove i ostale potrošačke proizvode, u padu.
Na razgovoru s investitorima vodstvo je priznalo da Intel trenutačno ne može proizvesti niti nabaviti dovoljno čipova kako bi zadovoljio svu potražnju. Zbog toga se interna proizvodnja waferskih ploča usmjerava prvenstveno na servere, dok se veći dio potrošačkih čipova seli u vanjske tvornice.
Sve se to događa neposredno uoči lansiranja procesora Core Ultra Series 3 „Panther Lake“ za prijenosnike, koji se djelomično oslanjaju na novi Intelov proizvodni proces 18A. Prinosi na 18A, prema Intelu, rastu iz mjeseca u mjesec, ali su još ispod željene razine. Tvrtka očekuje da će prvo tromjesečje 2026. biti najteže po pitanju dostupnosti, a da će se situacija u drugom tromjesečju početi popravljati.
3. Zašto je to važno
Iz perspektive poslovnih brojki Intelovo ponašanje je jednostavno: prioritiziraju se čipovi koji nose najvišu maržu. Trenutačno su to procesori za podatkovne centre i AI radna opterećenja. Tržište osobnih računala je zasićeno, kupci su osjetljivi na cijenu i ne žele plaćati premium. Kad je proizvodnja ograničena, logično je da se silikonske ploče preusmjere onamo gdje donose najviše zarade.
Problem je što Panther Lake dolazi upravo tada. Riječ je o generaciji kojom Intel želi dokazati da Core Ultra nije tek nova naljepnica, nego stvarni iskorak: energetski učinkovitiji čipovi za tanke prijenosnike, jači AI akceleratori i ozbiljniji odgovor na Apple Silicon, AMD-ov Ryzen Mobile i Qualcommov Windows na Armu. Ako ti procesori završe samo u nekolicini skupih modela i u ograničenim količinama, Intelova šansa za povrat tržišnog udjela u prijenosnicima bit će drastično manja.
Proizvođači računala našli su se između čekića i nakovnja. S jedne strane, veliki klijenti u oblaku i AI segmentu dobit će prioritetni pristup server procesorima. S druge strane, odjel za prijenosnike suočit će se s višim cijenama CPU-a i ograničenim količinama. U praksi to znači manje različitih konfiguracija, kasnija dostupnost u manjim državama i cijene koje sporije padaju.
Dugoročno se otvara opasnost da Intelova client divizija polako izgubi na važnosti. Dokle god poslovanje podatkovnih centara raste, možda se to neće jasno vidjeti u ukupnim prihodima. No svaki prijenosnik koji umjesto Intelovog čipa dobije AMD, Apple ili neki Arm SoC, smanjuje utjecaj Intela na razvoj softvera, alata i cijelog ekosustava.
4. Šira slika
Intelova odluka uklapa se u veći zaokret čipovske industrije prema AI-u i cloudu. Već smo gledali kako Nvidia tijekom proteklih godina daje jasnu prednost velikim AI i hyperscale kupcima, dok ostali čekaju u redu. Sada se isti obrazac prenosi na procesore opće namjene.
Istovremeno, ovo je test Intelove nove uloge kao ugovornog proizvođača (foundry). Tvrtka želi privući vanjske dizajnere čipova na svoje 18A i buduće 14A procese. No upravo na 18A još se muči s prinosima, a interne jedinice natječu se za iste wafere. Ako ste potencijalna foundry-stranka, logično je pitati se: ako Intel ne može u potpunosti opskrbiti vlastiti PC odjel, koliko će moći jamčiti moje rokove i količine?
Tu su i povijesne rane. Izvješća o vrlo niskim početnim prinosima 18A podsjećaju na kašnjenja s 10 nm generacijom. Razlika je što se Intel ovaj put javno obvezao na agresivan plan hvatanja proizvodnog zaostatka, uz podršku država u SAD-u i EU. Bilo kakav dojam da se povijest ponavlja slabi njegov pregovarački položaj.
Na papiru, Intelov roadmap izgleda ambiciozno: Granite Rapids za servere, Lunar Lake i Arrow Lake kao Core Ultra Series 2 u potrošačkom segmentu, Panther Lake kao Series 3 i dalje Nova Lake krajem 2026. Međutim, ako proizvodnja i alokacija ostanu usko grlo, ove će generacije više živjeti na prezentacijama nego na stolovima korisnika.
5. Europski i regionalni kut
Za Europsku uniju ovaj razvoj događaja stiže u osjetljivom trenutku. Kroz EU akt o čipovima i druge inicijative Unija pokušava ojačati vlastiti poluvodički ekosustav i smanjiti ovisnost o Aziji. Istodobno, nacionalne strategije digitalne transformacije i AI-a traže modernu infrastrukturu – od podatkovnih centara do školskih učionica.
Intelova odluka da preferira servere praktično znači da europski i regionalni cloud pružatelji i veće telekom kompanije mogu računati na povoljniji tretman od obrazovnih institucija, gradova ili manjih poduzeća koja kupuju PC-jeve. To se posebno tiče tržišta poput hrvatskog, gdje nabava često ide kroz javne natječaje s fiksnim cijenama i rokovima.
Za sistem-integratore i distributere u Hrvatskoj i širem Jadranskom području to donosi dodatnu neizvjesnost. Planiranje većih isporuka prijenosnika s novom Intel generacijom postaje rizično: cijene procesora mogu porasti, rokovi isporuke se mogu produžiti, a pojedini modeli uopće možda neće stići na manje tržište. Alternativa je veće oslanjanje na AMD konfiguracije, što dugoročno može dovesti do zdravije diversifikacije, ali kratkoročno traži prilagodbu logistike i podrške.
6. Pogled unaprijed
Ako uzmemo Intelove poruke zdravo za gotovo, prvo tromjesečje 2026. bit će najkritičnije, a od drugog bi se situacija s dobavom čipova trebala poboljšati. U praksi, za krajnje korisnike to znači da ćemo Panther Lake prvo vidjeti u nekoliko top-modela globalnih brendova, dok će se u srednjem segmentu i na manjim tržištima pojavljivati postupno, možda tek prema kraju godine.
Hoće li pritisak AI investicija do tada popustiti, otvoreno je pitanje. Ako potražnja za serverima za treniranje i izvođenje AI modela ostane na sadašnjoj razini ili dodatno poraste, Intel će i dalje imati snažan poticaj da najveći dio novih kapaciteta usmjerava u podatkovne centre. Tek ako se pokaže da se mnogi AI projekti ne isplate kako se očekivalo, PC biznis bi mogao ponovno dobiti veću težinu.
Za hrvatske organizacije poruka je pragmatična: nemojte graditi cijelu strategiju obnove IT opreme oko jedne Intel generacije. U planove uvrstite i AMD, ali i mogućnost da dio flote ostane na starijim procesorima dulje nego što ste prvotno zamišljali. Ako baš želite prijenosnike s Panther Lakeom u 2026., računajte na višu cijenu, manji izbor modela i potrebu za ranijim naručivanjem.
Za sam Intel ključni ispit tek dolazi: hoće li uspjeti privući relevantne vanjske klijente na 18A i 14A u razdoblju od druge polovice 2026. do prve polovice 2027. godine. Uspješni ugovori bili bi znak da tržište vjeruje u oporavak proizvodnje unatoč trenutnim problemima. Ako ih bude malo, to će potvrditi sumnje da Intel još nije riješio svoje dubinske proizvodne izazove.
7. Zaključak
Ograničeno lansiranje Panther Lakea nije tek još jedna epizoda u priči o nestašici čipova, već simbol veće promjene: u doba AI-a, klasični PC više nije prioritet broj jedan. Intelovo preusmjeravanje kapaciteta prema serverima financijski je razumljivo, ali nagriza njegovu poziciju na tržištu prijenosnika i stavlja pod znak pitanja ambicije u foundry biznisu. Ključno je pitanje za hrvatske i regionalne kupce: ostati vjerni Intelu i čekati da riješi svoje probleme ili aktivno graditi strategiju s više proizvođača i platformi?
