U većini mladih tvrtki u Hrvatskoj i regiji osnivači znaju napamet koliko mjeseci runwayja imaju i koliko brzo raste MRR. No puno rjeđe znaju točno odgovoriti na pitanje: koliko nas zapravo košta jedan korisnik kad nam isteknu cloud krediti?
Razgovor u TechCrunchovom podcastu Equity s Darrenom Mowryjem, potpredsjednikom za globalne startupe u Google Cloudu, pristojan je podsjetnik da kod mnogih AI‑prvih startupova ta „check engine“ lampica već svijetli. Ne radi se samo o Googleovoj komercijalnoj strategiji, nego o činjenici da je lagana faza AI booma gotova. U nastavku analiziramo što to znači za osnivače u Europi i jugoistočnoj Europi, kako cloud krediti iskrivljuju odluke te što treba poduzeti prije nego što dođu prvi pravi računi.
Vijest ukratko
Prema TechCrunchovom podcastu Equity, voditeljica Rebecca Bellan nedavno je razgovarala s Darrenom Mowryjem, potpredsjednikom Google Clouda zaduženim za globalne startupe, u epizodi od oko 30 minuta objavljenoj sredinom veljače 2026.
Tema razgovora je pritisak pod kojim se nalaze osnivači da što brže uvedu AI u svoje proizvode, dok se istodobno suočavaju s težim prikupljanjem kapitala, rastućim infrastrukturnim troškovima i sve većim očekivanjima investitora da vide konkretnu trakciju već u ranoj fazi. TechCrunch naglašava da su cloud krediti, pristup GPU‑ovima i gotovi temeljni modeli uvelike spustili ulaznu barijeru, ali da početne arhitekturne odluke mogu kasnije postati skupe zamke kada subvencije isteknu.
Mowry opisuje što Google Cloud vidi u startup ekosustavu, kako se bori za AI startupe kao korisnike svoje platforme i što bi osnivači trebali imati na umu kad prelaze s prototipa na produkcijsko okruženje.
Zašto je to važno
Ova tema ogoljuje osnovni paradoks današnjeg startup svijeta: od vas se traži da s AI‑jem jurite što je brže moguće, ali vaše preživljavanje ovisi o tome koliko ste učinkoviti u korištenju infrastrukture. Brzina i učinkovitost ne idu nužno zajedno.
Najveći dobitnici su hiperskalerski cloudovi. Google Cloud – kao i AWS i Azure – koristi kredite, GPU kvote i posebne programe za startupe kao alat za akviziciju kupaca. Kada se jednom duboko oslonite na njihove upravljane baze podataka, ML platforme, vektorske baze i alate za nadzor, gravitacija tog dobavljača postaje vrlo jaka. Krediti nisu čin dobrote, već promotivni popust za buduću dugoročnu ovisnost.
Gubitnici su osnivači koji privremenu subvenciju zamijene za trajnu ekonomsku logiku svog poslovnog modela. Mnogi AI startupovi ponosno prikazuju rast prihoda, dok u pozadini skrivaju bruto marže koje bi ozbiljne ulagače u kasnijim fazama odbile već na prvom pogledu. Kada se „check engine“ lampica konačno upali – često oko runde A ili nakon neugodnog sastanka nadzornog odbora – nije rijetko otkriti da svaki novi korisnik zapravo uništava vrijednost ako se troškovi clouda ispravno raspodijele.
Izravna posljedica: arhitektura infrastrukture više nije samo tehničko pitanje već tema za upravu. CEO, CTO i CFO moraju dijeliti barem osnovno razumijevanje FinOps pristupa, lokacije podataka, načina hostanja modela i pregovaranja o ugovorima. Činjenica da se predstavnik Google Clouda s ovim porukama pojavljuje u popularnom startup podcastu govori sama za sebe: strategija clouda danas je dio osnovne pismenosti svakog osnivača, bilo u Zagrebu, Ljubljani ili Beogradu.
Šira slika
Poruke iz Equity epizode uklapaju se u nekoliko većih trendova.
1. Mamurluk nakon AI fešte. Nakon dvije godine euforije – „zalijepi LLM na sve, troškove ćemo kasnije“ – stiže realnost. Mnogi generativni AI startupovi troše 60–80 % prihoda na cloud, posebno ako koriste zatvorene modele putem API‑ja. Nekoliko poznatih AI tvrtki javno je priznalo da su infrastrukturni troškovi glavni razlog zašto im profitabilnost i konkurentne cijene izmiču.
2. Val FinOpsa i djelomičnog povratka s clouda. Kako „rast pod svaku cijenu“ gubi smisao, „učinkovit rast“ postaje nova mantra. Timovi za FinOps, opsežne optimizacije potrošnje, redizajn arhitekture i djelomično vraćanje pojedinih workloadova sa hiperskalera na alternativne pružatelje ili vlastitu infrastrukturu ponovno su u modi. Za rane startupe potpuni odlazak s javnog clouda najčešće nema smisla, ali princip „minimalno potrebnog clouda“ itekako ga ima: koristiti upravljane usluge tamo gdje donose stvarnu prednost, a ostalo držati što jeftinijim i prenosivim.
3. Bitka za AI razvojni sloj. Google Cloudovo ulaganje u kredite, GPU‑ove i modele kako bi privukao startupe odražava slične poteze AWS‑a i Azurea. Prava borba više nije oko same infrastrukture, već oko razvojnog iskustva: upravljane vektorske baze podataka, trenirke za modele, alati za evaluaciju i sigurnost, specijalizirani hardver (TPU) i platforme za fino podešavanje modela. Onaj tko postane „prirodan dom“ za AI timove dobit će godine visokomaržnog prometa.
Sličan obrazac već smo vidjeli. Početkom 2010‑ih AWS krediti digli su čitavu generaciju SaaS tvrtki, koje su kasnije prolazile kroz bolne projekte optimizacije troškova kad su računi eksplodirali. Razlika je u tome što su AI workloadovi danas nepredvidljiviji, podatkovno teži i jače regulirani, pa se loše odluke na početku teže i skuplje ispravljaju.
Europski i regionalni kut
Za europske i posebno za startupove iz jugoistočne Europe ta „check engine“ metafora je još izraženija.
Prvo, runde financiranja u Europi u prosjeku su manje nego u SAD‑u, a u SEE regiji su često još skromnije. To znači da prostora za skupe infrastrukturne pogreške gotovo i nema. Nekoliko stotina tisuća eura ili dolara viška potrošenih na GPU‑ove ili skupe API pozive može lako oduzeti više mjeseci runwayja jednom zagrebačkom ili sarajevskom AI startupu.
Drugo, regulativa je sve prisutnija. GDPR već definira kako se smiju prikupljati i obrađivati osobni podaci, a novi EU Akt o umjetnoj inteligenciji nametnut će dodatna pravila za visokorizične AI sustave – od dokumentacije i testiranja do mogućih zahtjeva za lokalizaciju podataka i modela. Time izbor clouda postaje pravno, a ne samo tehničko i financijsko pitanje: gdje fizički žive podaci, tko im može pristupiti, kako se može provjeriti lanac obrade.
Treće, Europa ima svoje igrače: OVHcloud, Scaleway, Hetzner, skandinavski i domaći pružatelji kao što su A1 ili Hrvatski Telekom nude infrastrukturu koja je često jednostavnija za usklađivanje s EU pravilima. Iako po dubini AI ponude ne mogu u potpunosti parirati Google Cloudu, za dio workloadova mogu značajno smanjiti trošak i regulatorni rizik.
Za hrvatske i regionalne timove postoji još jedan praktičan aspekt: kao mali kupci često ćete biti u slabijoj pregovaračkoj poziciji kod velikih globalnih cloudova. Upravo zato vrijedi rano razmišljati o višestrukim dobavljačima, o tome koje dijelove stacka možete zadržati prenosivima te kako ćete budućim klijentima – posebno iz financijskog sektora ili javne uprave – objasniti gdje se i kako obrađuju njihovi podaci.
Pogled unaprijed
U sljedećih 12 do 24 mjeseca strategija clouda vjerojatno će izrasti u jednu od ključnih tema na investitorskim sastancima i sjednicama nadzornih odbora.
Moguće su tri jasne promjene:
FinOps od prvog dana. Sve više startupova već će u ranoj fazi pratiti trošak clouda po kupcu i po ključnoj funkcionalnosti, a posebno „trošak AI‑ja“ kao postotak prihoda. Takvi dashboardi postat će jednako uobičajeni kao grafovi rasta prihoda.
Transparentnije ponude cloudova za startupe. Kako se budu širile priče o bolnom lock‑inu, hiperskaleri će morati otvorenije komunicirati što se točno krije iza kredita i popusta: kolike su obveze minimalne potrošnje, koliko zaista košta izlaz podataka i koliko je arhitektura prenosiva.
Osnivač koji razumije infrastrukturu. Najuspješniji AI osnivači kombinirat će razumijevanje proizvoda i tržišta s osnovnom infrastrukturnom pismenošću: GPU iskorištenost, dizajn podatkovnih tokova, sigurnosni zahtjevi i ključne odredbe ugovora. Ne moraju sami konfigurirati Kubernetes, ali moraju znati gdje se isplati „zaključati“ na jednog dobavljača, a gdje je to opasno.
Rizici su očiti: neke će ekipe pretjerati sa štednjom i ugroziti stabilnost ili sigurnost sustava; druge će izgraditi prekomplicirane multi‑cloud arhitekture koje im realno ne trebaju. Moguće je i da će EU dodatno regulirati tržišnu moć velikih cloud pružatelja, što bi u infrastrukturu unijelo novu razinu neizvjesnosti.
Najveća opasnost ipak je pasivnost: gledati kako „check engine“ lampica svijetli i odgađati reakciju uz rečenicu „riješit ćemo to nakon iduće runde“. U današnjim uvjetima ta runda lako može doći kasnije nego što mislite – ili uopće ne doći.
Zaključak
Pojačani interes Google Clouda za startupe, vidljiv kroz nastup u TechCrunchovom podcastu, nije čin velikodušnosti nego znak da su se ratovi u cloudu preselili u AI eru. Ako kredite tretirate kao besplatan novac, a ne kao privremenu subvenciju, gradite poslovni model na vrlo klimavim temeljima. Ključno pitanje nije samo koji cloud odabrati, već koliko svjesno upravljate svojom ovisnošću o bilo kojem pružatelju. Kada ste zadnji put napravili vlastitu „dijagnostiku motora“ troškova i arhitekture vaše infrastrukture?
