Dok zapadni mediji prate svaku objavu Neuralinka, Kina puno tiše, ali vrlo sustavno gradi vlastitu industriju sučelja mozak‑računalo (brain‑computer interface, BCI). Ono što je donedavno izgledalo kao futuristički eksperiment, u Kini postaje dio državne industrijske strategije: od istraživačkih laboratorija do kliničkih ispitivanja i nadoknade troškova iz javnog zdravstva.
Ako BCI‑ji doista postanu sljedeća velika platforma za interakciju čovjeka i umjetne inteligencije, pitanje više nije samo tko će prvi pokazati spektakularnu demonstraciju, nego tko će kontrolirati hardver, podatke i pravila igre. Kina je vrlo jasno odlučila da tu ne želi biti ovisna o drugima.
Na temelju izvještavanja TechCruncha, u nastavku analiziram što se točno događa u Kini, kako se uklapa u globalne trendove i što to znači za Europu i zemlje poput Hrvatske.
Vijest ukratko
Prema TechCrunchu, kineska BCI industrija brzo izlazi iz faze istraživanja i ulazi u fazu skaliranja. Novi val startupa razvija i invazivne BCI sustave s implantatima i neinvazivne pristupe poput EEG‑a i ultrazvuka. Ključni pokretači su snažna potpora politike, veliki klinički resursi i rastuće investicije.
TechCrunch ističe poduzetnika Phoenixa Penga, suosnivača NeuroXessa (implantabilni BCI) i osnivača Gestale, koja razvija neinvazivne ultrazvučne BCI‑jeve. On procjenjuje da će se u sljedeće tri do pet godina primjena uglavnom zadržati u zdravstvu, uz tržište vrijedno više milijardi dolara kako se uređaji budu uključivali u nacionalno zdravstveno osiguranje.
U kolovozu 2025. kinesko ministarstvo industrije i šest drugih tijela objavili su nacionalnu BCI mapu puta s tehničkim ciljevima do 2027. i punim lancem dobave do 2030. U prosincu je na sajmu u Shenzhenu najavljen fond za znanost o mozgu vrijedan 11,6 milijardi juana za podršku tvrtkama od istraživanja do komercijalizacije.
Prema brojkama koje prenosi TechCrunch, kinesko tržište BCI‑ja trebalo bi 2025. premašiti 3,8 milijardi juana, uz projekcije veće od 120 milijardi juana do 2040. godine.
Zašto je to važno
Najizravniji dobitnici su kineski BCI startupi i domaća industrija čipova, senzora i medicinske opreme, kao i bolnice koje dobivaju rani pristup subvencioniranim kliničkim ispitivanjima. No prava težina ove priče leži u tome tko će sutra definirati način na koji se naši mozgovi povezuju s umjetnom inteligencijom.
Trenutno američke tvrtke poput Neuralinka i Synchrona oblikuju javnu percepciju s impresivnim demonstracijama i prvim FDA odobrenjima. Kina ide drugim putem: gradi cjelovit sustav u kojem se BCI uklapa u državno planiranje, zdravstveni sustav i industrijsku politiku.
Taj pristup otvara tri važne prednosti:
- Obujam kliničkih podataka. Veliki broj pacijenata, nacionalno zdravstveno osiguranje i niži troškovi istraživanja omogućuju znatno brže prikupljanje podataka u realnim uvjetima. Za AI modele koji pokušavaju „čitati“ moždanu aktivnost, brz pristup velikim skupovima podataka je ključan.
- Proizvodnja i trošak. Kina već ima razvijenu proizvodnju poluvodiča, medicinskih uređaja i potrošačke elektronike. To joj olakšava transformaciju prototipa u robusne, serijski proizvedene BCI sustave po nižoj cijeni.
- Usklađena regulativa. Kada država unaprijed definira standarde i cijene usluga koje će zdravstveno osiguranje nadoknađivati, rizik za investitore i bolnice znatno je manji. To ubrzava usvajanje.
Kratkoročno će najveći utjecaj osjetiti medicina: rehabilitacija nakon moždanog udara, kronična bol, motorički poremećaji, psihijatrija. Dugoročno, radi se o geopolitičkom pitanju: ako se kineski protokoli i uređaji nametnu kao de facto standard, oni će određivati kako AI sustavi pristupaju ljudskoj kogniciji.
Navikli smo na priču u kojoj Kina sustiže SAD u softveru za umjetnu inteligenciju. Kod BCI‑ja pokušava otići korak dalje: preuzeti kontrolu nad fizičkim slojem i podatkovnom infrastrukturom kroz koju će se odvijati buduća interakcija čovjeka i AI‑ja.
Šira slika
Kineski ubrzani razvoj BCI‑ja uklapa se u tri šira trenda tehnološke i industrijske politike.
Prvo, vidimo isti obrazac kao kod solarnih panela, baterija i električnih vozila: država prepozna stratešku tehnologiju, usmjeri subvencije i kredite, gradi lanac dobave i na kraju izlazi na globalno tržište s cijenama i količinama kojima je teško konkurirati.
Drugo, utrka u umjetnoj inteligenciji prelijeva se iz područja algoritama u kontrolu izvora podataka. Dosad su najveće platforme zarađivale na podacima iz naših mobitela i preglednika. BCI bi mogli donijeti daleko intimnije informacije – namjere, emocije, obrasce pažnje. Teško je zamisliti da bi se velike sile toga olako odrekle u korist stranih korporacija.
Treće, Kina sustavno jača poziciju u medicinskoj tehnologiji. Njezine tvrtke već konkuriraju kod dijagnostičkih uređaja i kirurških robota. BCI su prirodni nastavak tog trenda: radi se o visokoreguliranom, tehnološki zahtjevnom segmentu, ali onome u kojem uspjeh donosi dugoročne, stabilne prihode.
Usporedimo li to sa SAD‑om, uloga je podijeljena: američke tvrtke vjerojatno će i dalje prednjačiti u najrizičnijim, invazivnim implantima i globalnoj medijskoj pozornosti, dok Kina gradi kapacitet za široku, jeftiniju primjenu – posebno u neinvazivnim rješenjima.
Europa, uključujući Hrvatsku, zasad uglavnom promatra. Imamo snažnu znanstvenu bazu i kvalitetne kliničke centre, ali razlomljena tržišta, strogu regulativu i ograničene industrijske kapacitete otežavaju pretvaranje istraživanja u proizvode.
Europski i regionalni kontekst
Za Europsku uniju ovo je klasičan test tehnološkog suvereniteta. S jedne strane, EU ima jake adute u regulativi: GDPR, Akt o digitalnim uslugama (DSA), Akt o digitalnim tržištima (DMA) i nadolazeći EU AI Act postavljaju visoke standarde za obradu osjetljivih podataka. BCI će gotovo sigurno spadati u najstrože kategorije.
S druge strane, industrijska strana priče je slabija. Iako u Njemačkoj, Francuskoj i Skandinaviji postoji niz neurotech i medtech startupa, nema koordiniranog, paneuropskog napora da se izgrade veliki igrači u BCI‑ju. Ako se to ne promijeni, EU bi mogla završiti u ulozi regulatora bez vlastite industrije.
TechCrunch navodi da i Kina najavljuje usklađivanje s međunarodnim standardima (IEC, ISO, FDA smjernice) te stroži nadzor nad invazivnim uređajima i podacima koje oni prikupljaju. No razlika je u političkom sustavu: u EU su neovisni regulatori, sudovi i mediji dodatna kontrola; u Kini je konačna riječ ipak politička.
Za Hrvatsku i širu regiju jugoistočne Europe pitanje je vrlo praktično: hoće li naše bolnice za desetak godina kupovati neurotehnologiju uglavnom iz Kine, SAD‑a ili iz EU? HZZO tradicionalno oprezno uvodi nove i skupe tehnologije. Bez jasne strategije za digitalno zdravstvo i preciznu medicinu, lako bismo mogli postati samo kasni korisnici tuđih rješenja.
Istodobno, u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu raste broj deep‑tech i medtech startupa. Ako se pravodobno uključe u europske projekte i konzorcije, mogli bi pronaći niše u dijagnostici, rehabilitaciji ili softverskim slojevima oko BCI‑ja. Ali za to je potrebna kombinacija nacionalne potpore, EU fondova i pametne regulative.
Pogled unaprijed
Što možemo očekivati u sljedećih pet godina?
1. Fokus na neinvazivne BCI‑je. Vrlo je vjerojatno da će kineski regulatori otežavati put invazivnim implantima, a olakšavati odobrenje ultrazvučnih i EEG rješenja. Time bi Kina mogla postati vodeće tržište za neinvazivne BCI‑je u liječenju boli, moždanog udara i psihijatrijskih stanja.
2. Tiha borba oko standarda. U međunarodnim tijelima za standardizaciju vodit će se rasprave o formatima podataka, šifriranju, interoperabilnosti i sigurnosnim pragovima stimulacije. Te naizgled tehničke odluke dugoročno će odrediti čiji će uređaji i softver biti kompatibilni – i tko će koga morati licencirati.
3. Prvi veliki etički stres‑test. Kina najavljuje stroža pravila informiranog pristanka i etičkih odbora, a Zapad sve glasnije raspravlja o „neuropravima“. Vjerojatno je samo pitanje vremena kada će se dogoditi prvi ozbiljan incident – hakerski napad, zlouporaba praćenja pažnje na radnom mjestu ili neovlaštena vojna primjena. Reakcija regulatora na taj događaj odredit će koliko će se brzo ili sporo sektor dalje razvijati.
Za ulagače i poduzetnike BCI će ostati područje visokog rizika i dugog povrata. No signal iz Kine je jasan: era isključivo laboratorijskih projekata završava, počinje era industrijske i regulatorne utakmice.
Donja crta
Kina ne tretira sučelja mozak‑računalo kao znanstvenu kuriozitetnost, nego kao strateški industrijski projekt. Politika, proizvodnja i kapital kreću se u istom smjeru – s ciljem da zemlja bude među onima koji definiraju kako će se naši mozgovi povezivati s umjetnom inteligencijom.
Za Europu, uključujući Hrvatsku, izbor je prilično jasan: ili ćemo aktivno sudjelovati u razvoju tehnologija, standarda i etičkih okvira – i podržati vlastite igrače – ili ćemo za deset godina uvoziti i uređaje i pravila. Kad BCI‑ji postanu dio svakodnevice, čijem biste sustavu vi povjerili izravan pristup vlastitom mozgu?
