1. Naslov i uvod
San o životu od YouTube reklama raspada se upravo u trenutku kada države ulaze u utrku tko će izgraditi više AI podatkovnih centara. To je nevidljiva poveznica dviju tema koje TechCrunch spaja u jednoj Equity epizodi: kreatori bježe iz čistog oglasnog modela, a Indija želi postati AI velesila. U nastavku analiziram zašto se poslovni model kreatora lomi, zašto si „MrBeast strategiju” može priuštiti tek šačica njih te kako indijske AI ambicije mogu preoblikovati gdje nastaje i gdje ostaje digitalna vrijednost – i što to znači za Hrvatsku i regiju.
2. Vijest ukratko
Prema TechCrunchovu podcastu Equity, ekonomija kreatora mijenja se brže od oglasnog tržišta koje ju je izvorno hranilo. Voditelji Kirsten Korosec, Anthony Ha i Rebecca Bellan naglašavaju da prihodi od oglasa na platformama poput YouTubea i TikToka više nisu dovoljni za većinu kreatora.
Kako navodi TechCrunch, najuspješniji kreatori odgovaraju pokretanjem vlastitih linija proizvoda, akvizicijama startupova i izgradnjom pravih poslovnih imperija oko svoje publike. Kao istaknuti primjer spominju MrBeasta: njegova je tvrtka kupila fintech startup Step, a njegov čokoladni brend već zarađuje više od medijskog dijela posla.
U istoj Equity epizodi obrađuje se i AI ambicija Indije, uz referencu na India AI Impact Summit 2026 i povezane vijesti poput suradnje OpenAI‑a i Tate na osiguravanju kapaciteta podatkovnih centara u zemlji. Obje teme TechCrunch promatra kao dio šire promjene u načinu na koji se u tehnologiji stvara i prisvaja vrijednost.
3. Zašto je to važno
Istovremeno se događaju dva pomaka moći.
Na strani kreatora, dobitnici su očiti: gornji postotak onih koji imaju dovoljno dosega da od kanala naprave brend proizvoda široke potrošnje, fintech uslugu, aplikaciju ili čak platformu za preuzimanje startupova. Oni izlaze iz „algoritamske lutrije” i ulaze u svijet veće marže – vlastitih proizvoda, intelektualnog vlasništva i distribucije. Korist imaju i tvrtke poput Stepa, koje se ulaskom u ekosustav mega‑kreatora „ugrađuju” u navike milijuna korisnika.
Gubitnici su mnogo širi sloj: mali i srednji kreatori koji ovise o AdSenseu ili dijeljenju prihoda s platformama izloženi su velikoj volatilnosti i padu CPM‑ova dok količina sadržaja eksplodira. Njihov rizik nalikuje onome kod startupova, ali s puno manjim potencijalnim upsideom. Platforme iz ovoga izlaze relativno dobro: što je veća financijska stiska, to se više sadržaja proizvodi za isti ili tek neznatno veći oglasni budžet.
Na AI strani Indija nastoji izbjeći ulogu isključivo izvoznika inženjera i postati suvereno čvorište računske snage i podataka. Dogovori poput onog između OpenAI‑a i Tate o 100 MW kapaciteta podatkovnih centara u Indiji (na koji TechCrunch upućuje u povezanim člancima) pokazuju da je danas u AI ekosustavu ključni resurs upravo infrastruktura – struja, hlađenje i blizina talenta – a ne samo aplikacije.
Zajedno ove priče otkrivaju dublji zaokret: pozornost i računska moć postaju glavni izvori moći, važniji od samih oglasa i klasičnih aplikacija.
4. Šira slika
Ovaj obrazac nismo vidjeli prvi put – samo su se akteri promijenili. U ranoj YouTube eri multi‑channel networki (MCN) obećavali su da će „profesionalizirati” kreatore, a uglavnom su propali jer nisu kontrolirali ni IP ni distribuciju. Danas se uloge mijenjaju: sami kreatori postaju holding društva, koja ispod sebe imaju medije, brendove i udjele u startupovima.
Pogledamo li šire od MrBeasta, vidimo jasan trend: brendovi koji kreću kao medij (kanal), koriste publiku kao minimalno održiv proizvod, a zatim šire posao u FMCG, fintech, software ili evente. To je recept celebrity poduzetništva prilagođen generaciji koja živi u TikTok feedu, a ne na televiziji.
AI taj pomak ubrzava. Generativni alati snižavaju trošak produkcije, pa jedan kreator s malim timom može isporučiti količinu sadržaja za koju su nekad bili potrebni čitavi redakcijski odjeli. No ista ta učinkovitost prelijeva sadržaj preko rubova platformi, ruši cijene oglasa i čini čisto oglasni model sve manje održivim. Logičan odgovor je približiti se transakciji – imati vlastiti proizvod ili udio u tuđem.
Indijske AI ambicije spadaju u srodni trend – geopolitiku računalne infrastrukture. SAD i Kina dominiraju čipovima, EU kroz Akt o umjetnoj inteligenciji i druge propise gradi regulativni okvir i koncept „pouzdane AI“, a Indija želi biti golemi tržišni i infrastrukturni hub, mjesto gdje se modeli stvarno izvršavaju. India AI Impact Summit 2026, na koji se TechCrunch poziva, jasan je signal: Indija želi biti za stolom kada se definiraju pravila za foundation modele, tokove podataka i trgovinu AI uslugama.
U oba svijeta vrijedi isto pravilo: onaj tko kontrolira infrastrukturu – distribuciju u slučaju kreatora i podatkovne centre u slučaju AI – postavlja uvjete igre svima ostalima.
5. Europski i regionalni kut
Za europske, ali i hrvatske kreatore, kriza oglasnog modela dolazi povrh dodatnog sloja: regulacije i veličine tržišta. GDPR, Direktiva o e‑privatnosti i Akt o digitalnim uslugama otežavaju agresivno targetiranje oglasa. Platforme potom ograničavaju pristup podacima i mogućnosti mjerenja, što otežava dokazivanje vrijednosti brendovima i smanjuje predvidljivost prihoda.
Na malim tržištima poput hrvatskog ili slovenskog to je posebno vidljivo: publika je ograničena, a CPM‑ovi niži nego u SAD‑u. Zato kreatori u regiji već prirodno traže alternativu – od Patreon‑a i sličnih članarina, do online edukacija, vlastitih proizvoda ili regionalnih brendova iza kojih stoji više kreatora (YouTube scene iz Zagreba, Beograda ili Ljubljane).
Na AI strani, EU i Indija biraju različite uloge. EU AI Act stavlja naglasak na klasifikaciju rizika, transparentnost i nadzor, dok Indija, sudeći po projektima poput Tata–OpenAI koje spominje TechCrunch, stavlja težište na investicije i infrastrukturu. Za hrvatske i regionalne startupe to može značiti sljedeće: razvoj i usklađenost s regulativom rade u EU, dok dio AI radnog opterećenja skaliraju putem globalnih oblaka u jeftinije centre u Indiji ili drugim državama.
Rizik? Ako Europa – a s njom i Hrvatska – izveze infrastrukturu i zadrži samo regulaciju, lako se može dogoditi da glavninu stvarne vrijednosti stvore i zadrže drugi.
6. Pogled unaprijed
„MrBeast model” ostat će iznimka, no njegova će logika prožeti cijeli ekosustav. U sljedeće tri do pet godina realno je očekivati:
- Alati za kreatore pomaknut će se s rasta na operativu. Najzanimljivije SaaS rješenje neće biti još jedan alat za analitiku, već svojevrsni „back‑office za kreatore“: zalihe, logistika, porezi, korisnička podrška.
- Srednji kreatori udruživati će se u kolektive. Ima više smisla da pet kreatora zajedno lansira jedan snažan brend nego da svaki ima svoju „limitiranu ediciju“ proizvoda.
- Na vrhu ljestvice jednokratne kampanje zamijenit će vlasnički udjeli. Umjesto plaćenih objava, najveći kreatori tražit će dionice, udjele u prihodu ili čak kontrolne pakete u tvrtkama koje promoviraju.
Na relaciji Indija–AI vrijedno je pratiti tri signala:
- Cijenu i latenciju računske snage. Ako pokretanje modela u indijskim podatkovnim centrima preko globalnih oblaka postane znatno jeftinije, dio AI startupa iz EU i regije tiho će seliti workload tamo.
- Kretanje talenta. Ostat će li indijski AI stručnjaci u zemlji, vraćati se iz inozemstva ili i dalje odlaziti u SAD/EU, odredit će hoće li Indija biti samo „server farma” ili centar inovacije.
- Regulatorni jaz. Ako Indija zadrži znatno blaži AI režim od EU, mogli bismo dobiti obrazac gdje se rizičniji eksperimenti testiraju tamo, a u Europi i Hrvatskoj lansiraju tek „ispeglane“ verzije.
Otvoreno pitanje ostaje hoće li i ekonomija kreatora i indijski AI ekosustav uspjeti proširiti krug onih koji profitiraju, ili ćemo cementirati sustav u kojem većina stvara sadržaj, a manjina – bilo platforme, bilo države – ubire većinu dobiti.
7. Zaključak
Mit o tome da je dovoljno snimati videe i živjeti od oglasa, kao i iluzija da će se vrijednost AI‑a svesti na nekoliko aplikacija, sve se brže raspadaju. Pravilo je jednostavno: ili posjedujete infrastrukturu i proizvode, ili dugoročno ovisite o onima koji ih posjeduju. Rasprava koju otvara TechCrunch o kreatorskim imperijima i indijskim AI ambicijama zato je više od tjedne vijesti – to je upozorenje i za hrvatske kreatore, poduzetnike i donositelje odluka. Ključno pitanje glasi: u svom digitalnom ekosustavu gradite li tračnice ili se samo vozite po njima?
