1. Naslov i uvod
Televizor je nekad bio tipičan „kupi i zaboravi“ uređaj: jednom u desetak godina veća kupnja i mir. LG s programom Flex u Ujedinjenom Kraljevstvu nudi drugačiji koncept – umjesto kupnje, televizor iznajmljujete uz mjesečnu naknadu, ponekad usporedivu s ratom za automobil. Na kraju možda nikad ne postanete vlasnik. To nije samo još jedna opcija obročne otplate, nego test koliko smo spremni prihvatiti TV‑as‑a‑Service model. U nastavku analiziramo tko dobiva, tko gubi i što ovakav pristup znači za Europu i regiju jugoistočne Europe.
2. Vijest ukratko
Prema pisanju Ars Technice, LG je u Ujedinjenom Kraljevstvu pokrenuo program LG Flex, koji omogućuje najam odabranih LG televizora, soundbarova, monitora i zvučnika uz mjesečnu naknadu.
Glavni primjer je OLED B5 2025 dijagonale 83 inča, koji se na britanskoj LG‑evoj stranici prodaje za 2.550 funti. Kroz LG Flex isti model moguće je unajmiti za oko 93 do 277 funti mjesečno, ovisno o tome obvezujete li se na mjesec dana ili do tri godine. Kod dužih ugovora ukupni iznos nakon nešto više od dvije godine premašuje maloprodajnu cijenu, dok se kod najviše mjesečne cijene to događa već unutar manje od godinu dana.
Na kraju razdoblja najma korisnik može zatražiti besplatnu nadogradnju, nastaviti plaćati ili vratiti uređaj. LG navodi da uobičajeni tragovi korištenja nisu predmet naplate, ali se šteta može dodatno naplatiti. Partner Raylo nudi osiguranje od slučajne štete, gubitka i krađe te naplaćuje 50 funti za kompletnu demontažu i odvoz televizora. Program je zasad ograničen na UK, a u ponudi je i soundbar koji košta 600 funti ako se kupi, odnosno 22–76 funti mjesečno ako se iznajmljuje.
3. Zašto je to važno
Na površini LG Flex izgleda kao simpatična mogućnost za one koji si ne mogu priuštiti veliku jednokratnu kupnju. No u pozadini se radi o pretvaranju jednokratne prodaje u stalni prihod od pretplate.
Tko dobiva?
- LG i Raylo dobivaju stabilan, predvidljiv novčani tok. Umjesto da čekaju da se korisnik nakon više godina odluči za novu TV, naplaćuju mu svaki mjesec.
- Kućanstva i manji biznisi s ograničenim budžetom dobivaju pristup vrhunskim ekranima bez “šoka” pri plaćanju. Za apartmane, hotele, coworking prostore ili evente takav model može imati smisla.
Tko gubi?
- Većina dugoročnih korisnika. Ako televizor planirate koristiti godinama, zbroj najamnina vrlo brzo nadmaši cijenu klasične kupnje – čak i u odnosu na obročnu otplatu bez kamata.
- Korisnici koji gledaju samo na mjesečnu ratu. „Samo 90‑ak funti mjesečno“ zvuči prihvatljivo, ali kad izračunate ukupan iznos, često se pokaže da ste preplatili.
Ovakvi modeli doprinose normalizaciji trajnog plaćanja za fizičku imovinu. Umjesto da televizor doživljavate kao nešto što posjedujete, postaje još jedna stavka na popisu trajnih naloga u banci.
Istodobno se mijenja i ravnoteža moći. Kod najma proizvođač zadržava veći utjecaj: definira uvjete vraćanja, prihvatljivo stanje uređaja, tempo nadogradnji, a potencijalno i povezivanje s drugim uslugama. I sve to u okviru ugovora koji formalno nije kredit, pa dio tipične zaštite potrošača kod zaduživanja možda nije izravno primjenjiv.
Za LG je Flex odgovor na zasićeno tržište televizora i duže životne cikluse uređaja. Za korisnike je još jedan test: koliko smo spremni žrtvovati dugoročnu vrijednost i vlasništvo radi kratkoročne fleksibilnosti.
4. Šira slika
LG Flex dio je šireg trenda prema „hardveru kao usluzi“.
Ars Technica podsjeća da HP već ima programe najma pisača, NZXT nudi gaming računala na pretplatu, a u Logitechu se javno razmišlja o miševima na pretplatu. Pametni telefoni u sklopu tarifa, igraće konzole kroz pretplatne modele, poslovna računala kao usluga – svih posljednjih godina gledamo isti obrazac: gdje postoji hardver, netko pokušava uvesti mjesečnu pretplatu.
Možemo govoriti o dvije priče:
- Pozitivna priča: lakši pristup skupoj tehnologiji, ravnomjernija raspodjela troškova, potencijalno manje e‑otpada ako proizvođač uređaje vraća, obnavlja i ponovno stavlja na tržište.
- Kritična priča: svakodnevne stvari pretvaraju se u financijske proizvode, korisnici plaćaju više nego što bi plaćali za posjedovanje, a istovremeno nikad nemaju potpunu kontrolu nad uređajem.
Sličnu dinamiku već poznajemo iz leasinga automobila i ugovora s operaterima za telefone. Novo je to što se ista logika spušta na gotovo svaki kutak doma – uključujući TV, koji je za većinu ipak luksuz, a ne radni alat.
Uz to, tko drži uređaj i naplatu, ima odličnu poziciju za paketiranje dodatnih usluga: najam televizora može se lako spojiti s pretplatama na streaming, cloud gaming ili pametni dom. U toj igri LG ne konkurira samo drugim proizvođačima, već i telekom operaterima te globalnim platformama.
5. Europski i regionalni kontekst
Iako je LG Flex zasad ograničen na UK, logično je pretpostaviti da će se razmatrati širenje na EU. Tu, međutim, vrijedi drugačiji regulatorni okvir.
Europska unija pojačava pravila protiv nepoštenih pretplatničkih praksi i tzv. „subscription trapova“ – od loše vidljivih ukupnih troškova do kompliciranog otkazivanja. Bilo kakav sličan model u Hrvatskoj ili drugim članicama morao bi biti vrlo jasan oko:
- ukupne cijene kroz cijelo razdoblje najma,
- uvjeta produljenja i nadogradnje,
- načina i rokova za jednostavan raskid ugovora.
Paralelno, EU gura kružno gospodarstvo i pravo na popravak. Najam se tu može uklopiti: ako LG redovito preuzima, obnavlja i ponovno iznajmljuje uređaje, to može smanjiti količinu e‑otpada. No ako model potiče prečesto mijenjanje televizora, ekološka računica postaje upitna.
Za Hrvatsku i širu regiju (Slovenija, Srbija, BiH…) dodatno je pitanje cjenovne osjetljivosti i kupovne moći. Mnogi korisnici i dalje radije kupe nešto skromniji uređaj i koriste ga dugo. Istodobno, jaki su i paketi telekom operatera, koji već nude TV uređaje i opremu uz internet i IPTV.
LG Flex bi, kad bi došao na naše tržište, morao uvjerljivo objasniti zašto je bolji od klasične kupnje na rate preko trgovaca ili operatera.
6. Pogled unaprijed
Vrlo je vjerojatno da LG gleda na UK kao na pilot‑tržište. Na temelju tamošnjih rezultata odlučivat će se o prilagodbama i širenju.
U idućih godinu do dvije vrijedi pratiti:
- Hoće li konkurencija reagirati. Ako Samsung, Sony ili drugi lansiraju slične programe, najam televizora mogao bi postati uobičajena opcija i u europskim trgovinama.
- Kombiniranje s uslugama. Logičan sljedeći korak su paketi: optički internet + najam TV‑a + streaming usluge. U tome već imaju iskustva regionalni operateri poput HT‑a, A1, Telekoma Slovenije i drugih.
- Regulatorni odgovor. Ako se pokaže da korisnici teško izlaze iz ugovora ili često preplaćuju, nacionalne agencije za zaštitu potrošača i EU institucije mogle bi postaviti dodatna pravila transparen tnosti i ograničiti automatsko produljenje.
Za korisnike u Hrvatskoj najvažnije ostaje osnovno pitanje: koliko ćete dugo stvarno koristiti uređaj? Ako je odgovor pet ili više godina, kupnja – možda na nekoliko rata bez kamata – gotovo sigurno bolje prolazi u ukupnom trošku i daje vam potpunu kontrolu nad uređajem.
Najam ima smisla kad je potreba jasno vremenski ograničena (npr. sezonski turizam, privremeni ured) ili kad se radi o trošku koji se lakše pravda kao operativni nego kao kapitalni.
7. Zaključak
LG Flex prije svega je strategija za pretvaranje jednokratnih kupnji u trajne prihode, a tek onda pogodnost za korisnike. U uskim nišama može biti razumno rješenje, ali za prosječno kućanstvo često znači veći trošak uz manje vlasništva. Kako sve više uređaja prelazi na model „samo uz pretplatu“, vrijedi se zapitati: želimo li doista da i televizor u dnevnom boravku postane još jedna trajna stavka na našem bankovnom izvodu?
