1. Naslov i uvod
Ulazak Blackstonea s potencijalnih 1,2 milijarde dolara u indijski AI infrastrukturni startup Neysa nije još jedno prebacivanje novca iz jednog VC fonda u drugi. To je jasan znak da je sirova računalna snaga – GPU‑ovi, megavati i betonski podatkovni centri – postala novo geopolitičko gorivo. Dok većina zemalja jugoistočne Europe još raspravlja o strategijama umjetne inteligencije na razini dokumenata, Indija uz pomoć globalnog kapitala gradi vlastite „rafinerije“ za AI. U nastavku analiziramo što to znači za Indiju, za globalne cloud divove i koje pouke izvući u Zagrebu, Beogradu ili Ljubljani.
2. Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, indijski startup Neysa, osnovan 2023. godine sa sjedištem u Mumbaiju, osigurao je veliki financijski paket koji predvodi američki private equity div Blackstone. Dogovor uključuje do 600 milijuna dolara primarnog vlasničkog kapitala od Blackstonea i suinvestitora kao što su Teachers’ Venture Growth, TVS Capital, 360 ONE Assets i Nexus Venture Partners, pri čemu Blackstone preuzima većinski udio. Neysa planira prikupiti još oko 600 milijuna dolara kroz zaduženje, čime ukupni potencijalni iznos doseže 1,2 milijarde dolara.
Neysa gradi infrastrukturu fokusiranu na GPU‑ove, namijenjenu poduzećima, državnim institucijama i AI razvojnim timovima koji žele učiti i pokretati modele unutar Indije. Trenutno upravlja s otprilike 1.200 GPU‑ova, a cilj je dugoročno prijeći 20.000. Predstavnik Blackstonea rekao je za TechCrunch da je u Indiji danas instalirano manje od 60.000 GPU‑ova, no da bi taj broj u idućim godinama mogao narasti na više od dva milijuna. Većina kapitala ide u izgradnju velikih GPU klastera, manji dio u razvoj softverskih platformi i istraživanje.
3. Zašto je to važno
Ovaj dogovor je važan jer povezuje tri dimenzije: tehnološku, političku i tržišnu.
Tehnološki gledano, vidimo kristalno jasno gdje je usko grlo AI revolucije. Nisu to ideje, nisu ni podaci – to su GPU‑ovi i podatkovni centri. Kad Blackstone tretira GPU farme kao stratešku infrastrukturu usporedivu s logističkim centrima ili telekom tornjevima, jasno je da ulazimo u novu fazu. Neysin skok s nešto više od tisuću na desetke tisuća GPU‑ova možda je sitan u odnosu na američke hiperskalere, ali je ogroman u indijskom kontekstu.
Politički, Indija šalje poruku da ključne AI mogućnosti želi držati pod vlastitim krovom. Uz postojeće i najavljene zahtjeve za lokalnom obradom osjetljivih podataka u financijama, zdravstvu i javnoj upravi, logično je stvoriti domaćeg pružatelja AI infrastrukture koji može usko surađivati s državom. To je model „suverene infrastrukture“, ali s otvorenošću prema stranom kapitalu.
Tržišno, Neysa pripada kategoriji tzv. „neo‑cloud“ igrača: specijalizirani pružatelji GPU infrastrukture s naglašenom podrškom, prilagodljivim arhitekturama i bržim isporukama nego što to tipično nude AWS, Azure ili Google Cloud. Ako uspiju, najveće indijske banke, telekomi i IT kuće dobit će vrlo ozbiljnu alternativu za najkritičnije AI projekte. Pritom pod pritisak dolaze tradicionalni oblaci, ali i manji lokalni data centri bez pristupa ovakvom kapitalu i hardveru.
4. Šira slika
Neysa je još jedan dokaz da se prva era oblaka – u kojoj su tri američka hiperskalera dominirala gotovo svime – bliži kraju. Infrastruktura za umjetnu inteligenciju počinje se dijeliti na globalne, nacionalne i specijalizirane slojeve.
U SAD‑u su se već pojavili igrači bogati GPU‑ovima koji nude upravo ono što korporacije i AI startupi žele: velike Nvidia klastere, manje čekanja i fleksibilnije ugovore. Klasični data centri i telekom tvrtke pokušavaju se repozicionirati kao „AI‑ready“ platforme. Veliki infrastrukturni fondovi sve to promatraju kao novu imovinsku klasu – nakon cesta, energetike i telekoma na red dolaze GPU‑klasteri.
Povijesne paralele su očite: od gradnje optičkih mreža do ranih godina internetske infrastrukture i prvog vala cloud computinga. Na početku uvijek strah od prekapaciteta, kasnije realnost u kojoj potražnja sve apsorbira. Današnja razlika je u visokoj ovisnosti o uskom krugu proizvođača čipova i jednoj dominantnoj arhitekturi (GPU). Ako za pet ili sedam godina alternativni akceleratori ili drugačiji pristupi dovedu do velikog pomaka, neki od današnjih projekata mogu izgledati preskupo i presporo.
Za globalne hiperskalere uspon Neyse znači da će morati ozbiljnije shvatiti lokalnu konkurenciju – posebno u segmentu reguliranih industrija i javnog sektora, gdje su pitanja suvereniteta i zaštite podataka najosjetljivija. S druge strane, nije isključeno da takve „neo‑cloud“ platforme postanu mete akvizicija ili strateških partnerstava.
5. Europski i regionalni kut (SEE)
Za Hrvatsku i širu regiju jugoistočne Europe ova priča ima više od jedne pouke. S jedne strane, zemlje EU – uključujući Hrvatsku – već imaju snažan regulatorni okvir (GDPR, uskoro EU Akt o umjetnoj inteligenciji, DSA, DMA). S druge strane, fizička infrastruktura na kojoj će te regulative „sjediti“ u velikoj mjeri je u rukama stranih pružatelja oblaka.
U EU postoje inicijative poput Gaia‑X i različitih projekata za „suverene oblake“, kao i ulaganja u superračunala. U regiji imamo nacionalne i komercijalne podatkovne centre, od Zagreba i Ljubljane do Beograda i Sarajeva, no nitko još ne igra Neysinu igru – ciljano pozicioniranje kao AI‑infrastruktura na nacionalnoj ili regionalnoj razini.
Za hrvatske tvrtke u financijama, zdravstvu, javnoj upravi ili energetici to otvara pitanje strategije: osloniti se isključivo na globalne hiperskalere ili tražiti kombinaciju – europske pružatelje, specijalizirane AI platforme i možda u budućnosti regionalne „neo‑cloud“ igrače. Članstvo u EU olakšava uključenje u zajedničke projekte infrastrukture, ali i nameće stroža pravila koja znaju usporiti odluke.
Neysa sugerira model u kojem domaća infrastruktura ne znači nužno i domaći kapital. Za manje ekonomije poput hrvatske to može biti realan put: dopustiti ulazak globalnih fondova u vlasništvo nad podatkovnim centrima, ali uz jasne uvjete lokacije, sigurnosti i usklađenosti s pravnom stečevinom EU.
6. Pogled unaprijed
Što možemo očekivati u sljedećih nekoliko godina?
Prvo, više sličnih transakcija u raznim dijelovima svijeta. Fondovi poput Blackstonea tražit će „platforme“ u koje mogu ubrizgati kapital i brzo ih skalirati. To mogu biti novi startupi poput Neyse ili već postojeći data centri koji se transformiraju u AI‑igrače.
Drugo, pomak fokusa s čistog hardvera na softverski i uslužni sloj. Sam posjed GPU‑ova nije dugoročna prednost ako se ne ponudi kvalitetan orkestracijski sloj, sigurnost, nadzor, integracija s popularnim AI okvirima i pomoć u usklađivanju s regulativom (u Europi posebno s GDPR‑om i nadolazećim Aktom o umjetnoj inteligenciji).
Treće, veće uplitanje država. Kako AI infrastruktura postaje kritična za gospodarstvo, tako će i vlade biti sklonije uvjetovati poticaje, tražiti određene rezerve kapaciteta za javni sektor ili postavljati sigurnosne standarde. EU to čini kroz regulativu; zemlje izvan Unije, poput Srbije ili Bosne i Hercegovine, imat će više manevarskog prostora, ali i veći rizik od loše strukturiranih poslova.
Za Hrvatsku i susjedstvo ključna pitanja su: hoće li se pojaviti regionalni igrač koji će se profilirati kao „AI infrastruktura za SEE“; hoće li domaće institucije tražiti barem dio AI kapaciteta u europskim ili lokalnim centrima; i hoće li političke elite shvatiti da strateška autonomija u digitalnom svijetu ne znači samo imati strategiju, nego i konkretne megavate i GPU‑ove na vlastitom tlu.
7. Zaključak
Ulaganje Blackstonea u Neysu potvrđuje da infrastruktura za umjetnu inteligenciju više nije tehnička pozadina, već strateško bojište. Indija je odlučila da želi značajan dio svoje buduće AI računalne snage unutar vlastitih granica, čak i ako to sufinancira strani kapital. Hrvatska i cijela jugoistočna Europa nalaze se pred istom dilemom. Ključno pitanje nije samo „kako regulirati AI“, nego i: tko će zapravo posjedovati i kontrolirati računala na kojima će ta umjetna inteligencija raditi?
