Devet godina Switcha: što Nintendov rekord otkriva o budućnosti konzola
Kad je Nintendo 2017. izbacio Switch, mnogi su ga doživjeli kao hrabar pokušaj da se spasi nakon neuspjeha Wii U‑a. Devet godina kasnije, ista ta hibridna konzola postala je najprodavaniji Nintendo hardver svih vremena i druga najprodavanija konzola u povijesti. To nije samo simpatična vijest za fanove – taj rekord pokazuje kako se pravila konzolnog biznisa mijenjaju, te kakve to posljedice može imati i za hrvatske i regionalne korisnike.
Vijest ukratko
Kako prenosi Ars Technica na temelju najnovijih financijskih rezultata Nintenda, originalna obitelj Nintendo Switch konzola (uključujući OLED i Lite modele) do 31. prosinca 2025. prodala je ukupno 155,37 milijuna primjeraka. Time je pretekla Nintendo DS, koji je završio životni ciklus s 154,02 milijuna prodanih konzola, i postala Nintendova najprodavanija hardverska platforma.
Switch je tako i druga najprodavanija konzola ikad, odmah iza Sonyjeve PlayStation 2, za koju Sony navodi da je prodana u više od 160 milijuna primjeraka. Nintendo očekuje da će u idućem kvartalu prodati još oko 750.000 Switch konzola, iako je uređaj star devet godina i od kolovoza 2025. ima višu cijenu.
Switch 2 u međuvremenu bilježi vrlo snažan start: do kraja 2025. prodano je 15 milijuna uređaja, a do kraja izvještajnog kvartala 17,37 milijuna. Time je već nadmašio ukupnu prodaju Wii U‑a (13,56 milijuna) i približava se GameCubeu (21,74 milijuna).
Kod igara stari Switch i dalje dominira: u posljednjem kvartalu Nintendo je prodao 47,37 milijuna igara za Switch te 17,31 milijun igara za Switch 2. Broj godišnjih aktivnih korisnika u 2025. bio je 129 milijuna, praktički nepromijenjen zadnje tri godine.
Zašto je to važno
Ovaj rekord je priča o moći – cjenovnoj, platformnoj i brendovskoj.
Prvo, Nintendo postiže nešto o čemu većina proizvođača elektronike može samo sanjati: gotovo cijelo desetljeće prodaje istu osnovnu arhitekturu, podiže cijenu u kasnoj fazi životnog ciklusa i svejedno godišnje prodaje milijune komada. Poskupljenje 2025. po udžbenicima bi trebalo ubiti potražnju; činjenica da se to nije dogodilo pokazuje koliko su snažni Nintendovi ekskluzivi i imidž »obiteljske« marke.
Drugo, Switch je dokazao da hibridni koncept – ručna konzola koja se jednim potezom pretvara u kućnu – rješava stvarni problem korisnika. U mnogim kućanstvima konzola više nije fiksna kutija ispod televizora, nego uređaj koji kruži između dnevnog boravka, dječje sobe, vikendice i putovanja. Playstation i Xbox teško mogu u potpunosti kopirati taj obrazac korištenja bez radikalne promjene hardvera.
Treće, baza od preko 155 milijuna uređaja daje Nintendu ogromnu pregovaračku snagu prema izdavačima, proizvođačima dodatne opreme i trgovcima. Za razliku od vremena nakon Wii‑a, ovoga puta ne slijedi oštar pad – Switch 2 starta vrlo dobro. Umjesto bolnog skoka s jedne generacije na drugu, Nintendo sada uživa u fazi preklapanja u kojoj ubire prihod na obje platforme.
Kratkoročni gubitnici su svi koji su se kladili na »next‑gen pod svaku cijenu«: uređaji za cloud gaming, skupi ručni PC‑evi, pa i dio klasičnih konzola koje se teško razlikuju od konkurencije bez jakih ekskluziva.
Šira slika
Switch se savršeno uklapa u nekoliko većih trendova u industriji.
1. Kraj krutih generacija. Sony je nastavio podržavati PS4 duboko u PS5 eru, Microsoft je slično radio s Xbox One. Nintendo ide još dalje: originalni Switch ostaje kao »entry level« dok se Switch 2 pozicionira kao skuplja, moćnija opcija. Konzolni ciklus od 6–7 godina, nakon kojeg sve kreće ispočetka, više ne opisuje stvarnost.
2. Igra pobjeđuje specifikacije. Switch je od prvog dana slabiji od konkurencije, ali ga to nije spriječilo da postane dominantan. Razlog je jasan: Mario, Zelda, Pokémon i duga lista kvalitetnih indie naslova uz razumnu cijenu. U vrijeme kad se marketing vrti oko ray tracinga i 4K‑a, najuspješnija konzola desetljeća radi na mobilnom čipu starom gotovo deset godina.
3. Prijenosno igranje je mainstream. Uspjeh Steam Decka, ROG Allyja i sličnih uređaja ne bi bio moguć bez Switcha koji je »preodgojio« publiku. Igrači su se navikli da ozbiljne igre mogu igrati u pokretu – bez tipične mobilne kombinacije reklama, loot boxeva i loših touch kontrola. Konkurencija pokušava iskopirati taj osjećaj, ali nitko nema Nintendovu prvu liniju franšiza.
Za razliku od PS2 ili DS‑a, Switch postoji u stalno povezanoj eri: eShop, cloud spremanja, pretplate. To znači više prihoda po korisniku, ali i veću izloženost temama poput zatvaranja online trgovina, prava na povrat i trajnog vlasništva nad digitalnim igrama.
Europski i regionalni kut
Za Hrvatsku i širu regiju (Slovenija, Srbija, BiH, Crna Gora…) ovaj rekord nosi nekoliko jasnih poruka.
Prvo, pokazuje da smo kao korisnici spremni platiti relativno mnogo za iskustvo koje doživljavamo kao pouzdano i »obiteljsko«, čak i kad hardver objektivno zaostaje. Switch se kod nas i dalje prodaje po cijenama koje mnoge obitelji osjećaju kao ozbiljno ulaganje, pogotovo uz rast troškova života. Ipak, uređaj je vrlo prisutan – često kroz zajedničko korištenje u kućanstvu ili kroz kupnju rabljenih konzola.
Drugo, EU regulativa lagano sustiže i svijet igara. U Bruxellesu su već na snazi GDPR i Digital Services Act, a Digital Markets Act cilja na velike digitalne »gatekeepere«. Nintendo formalno još nije u toj kategoriji, ali njegov eShop funkcionira kao zatvoreni vrt: vlastita pravila povrata, potpuna kontrola nad vidljivošću igara, ograničena interoperabilnost računa između regija. Kako baza korisnika raste, tako raste i vjerojatnost da će se neka od budućih istraga dotaknuti i Nintenda.
Za lokalne developere – od Zagreba i Ljubljane do Beograda i Skoplja – duga životnost Switcha je prilika. Optimizirati mid‑budget igru za Switch često je lakše nego jahati najnovije PC/konzolne specifikacije, a baza korisnika je golema i naviknuta plaćati igre. Već sada vidimo regionalne naslove koji pristojno prolaze na Switchu upravo zato što se kroz eShop lakše probiju nego kroz more besplatnih mobilnih igara.
Pogled naprijed
Može li Switch prestići PlayStation 2? Po brojkama – da. No pravo pitanje je želi li Nintendo doista forsirati tu trku.
Ako se sadašnji trend nastavi, originalni Switch će vjerojatno dodati još nekoliko milijuna prodanih primjeraka prije nego što se proizvodnja ozbiljnije smanji. Snažno sniženje cijene ili poseban »Switch Classic« paket za tržišta s nižom kupovnom moći mogli bi pogurati ukupnu brojku preko legendarnih 160+ milijuna. Ali svaki dodatni stari Switch također je jedan potencijalni kupac manje za Switch 2.
Mnogo je važnije kako će izgledati suživot dviju generacija. U sljedeće dvije do tri godine razumno je očekivati:
- da će veliki Nintendo naslovi istovremeno izlaziti za Switch i Switch 2,
- da će sve više zahtjevnih third‑party igara biti ekskluzivno za Switch 2 kad njegova baza dovoljno naraste,
- da će rasti pritisak korisnika da se poboljšaju online usluge, sustav računa i zaštita djece.
Vrijedi pratiti dvije stvari:
- Hoće li originalni Switch u EU i regiji doživjeti pravo pojeftinjenje. To bi bio signal da Nintendo svjesno cilja apsolutni rekord, čak i uz manju maržu.
- Hoće li stići jeftinija verzija Switcha 2 (»Lite«). Time bi Nintendo jasno poručio da vidi budućnost isključivo na novoj arhitekturi i da stari Switch više nije potreban kao ulazna točka.
Otvorena ostaju pitanja poput: koliko dugo će Nintendu biti isplativo održavati online funkcije i sigurnosna ažuriranja za staru konzolu? Hoće li europska pravila o digitalnim dobrima natjerati tvrtku na jasnije garancije oko trajnog pristupa kupljenim igrama? I možemo li u regiji razviti konkurentne proizvode ili usluge dok jedna japanska kompanija drži toliko snažan »monopol simpatija« u obiteljima?
Zaključak
To što je Switch postao najprodavanija Nintendo konzola u povijesti nije sretna slučajnost, nego rezultat vrlo svjesne oklade: da će korisnici više cijeniti fleksibilnost i kvalitetne igre nego sirovu snagu hardvera. Ta se oklada isplatila do te mjere da se devet godina stara konzola i dalje prodaje po visokoj cijeni, dok njen nasljednik ulazi u rekordnu prvu godinu. Za Hrvatsku i susjedne zemlje to znači stabilnu, bogatu platformu – ali i sve veću ovisnost o jednom zatvorenom ekosustavu. Ključno pitanje je: koliko dugo smo spremni plaćati tu vrstu komfora?
