OpenAI i 100 milijardi dolara: prešutni dogovor tko će vladati erom umjetne inteligencije

Vijest da OpenAI navodno zatvara više od 100 milijardi dolara nove investicije uz valuaciju veću od 850 milijardi dolara zvuči kao još jedan rekordni naslov iz Silicijske doline. No iza brojki krije se važnija priča: tko će kontrolirati temeljnu infrastrukturu umjetne inteligencije sljedećih desetak godina. Amazon, Microsoft, Nvidia i SoftBank ne ponašaju se ovdje kao klasični VC ulagači, već kao konzorcij koji dijeli moć nad novom tehnološkom platformom. U nastavku analiziramo što to znači za globalnu scenu, za Europu i za digitalnu budućnost zemalja poput Hrvatske.

Vijest ukratko

Kako prenosi TechCrunch, pozivajući se na Bloomberg, OpenAI je nadomak dogovora o prikupljanju više od 100 milijardi američkih dolara uz valuaciju koja bi mogla premašiti 850 milijardi. Prema istom izvoru, pre‑money valuacija tvrtke iznosi oko 730 milijardi dolara.

Prve tranše ulaganja navodno dolaze od već dobro poznatih igrača: Amazona (koji razmatra do 50 milijardi dolara), SoftBanka (oko 30 milijardi), Nvidie (približno 20 milijardi) i Microsofta. U kasnijoj fazi očekuje se ulazak fondova rizičnog kapitala i državnih investicijskih fondova, što bi ukupni iznos moglo dodatno povećati.

Investicija dolazi u trenutku kada OpenAI i dalje troši velike količine novca, iako se približava profitabilnosti. Kako bi ubrzao prihode, počeo je testirati oglase u besplatnoj verziji ChatGPT‑a – potez koji može snažno povećati prihode, ali i otjerati dio korisnika. TechCrunch napominje da je novo očekivano valuiranje više od ranije spominjanih brojki.

Zašto je to važno

Valuacija veća od 850 milijardi dolara za devet godina staru tvrtku koja još nema stabilnu profitabilnost svrstala bi OpenAI među najvrjednije tehnološke kompanije ikad. No ključ je u tome tko sve sudjeluje u rundi i što točno kupuje.

Za OpenAI dobit je jasna:

• golema financijska »runway« za nabavu GPU‑ova i širenje podatkovnih centara,
• mogućnost agresivnog zapošljavanja najboljih stručnjaka,
• velika sloboda za akvizicije manjih konkurenata.

Za ulagače ovo je strateško pozicioniranje u samom srcu AI ekosustava:

• Microsoft dodatno učvršćuje vezu OpenAI‑ja s Windowsom, Officeom, GitHubom i Azureom, te ga udaljava od konkurentskih oblaka.
• Amazon štiti AWS i vlastite AI ambicije osiguravajući blizak odnos s jednim od najvažnijih pružatelja modela.
• Nvidia praktički unaprijed prodaje ogromne količine svojih čipova.
• SoftBank traži novi »zastavni« projekt nakon burnog iskustva s Vision Fundom.

Gubitnici su prije svega manji AI laboratoriji i otvoreni projekti, koji teško mogu pratiti ovakvu razinu ulaganja i infrastrukture. Dugoročno, i korisnici – od startupova do vlada – riskiraju veću ovisnost o malom broju američkih pružatelja temeljnih modela.

Kratkoročno, logična posljedica bit će agresivnija monetizacija: više poslovnih paketa, dublja integracija s Microsoftom i Amazonom, te širenje oglasnih i »freemium« eksperimenata u ChatGPT‑u.

Šira slika

Ako se ovaj dogovor realizira, on označava prelazak umjetne inteligencije iz istraživačke faze u tešku industriju. Treniranje vrhunskih modela više nije projekt od nekoliko desetaka milijuna eura, već infrastrukturni pothvat razine nacionalnih energetskih ili telekomunikacijskih sustava.

Već smo vidjeli nagovještaje: višegodišnje višemilijardsko partnerstvo Microsofta i OpenAI‑ja, velika ulaganja Amazona u druge AI laboratorije poput Anthropica, eksplozivan rast vrijednosti Nvidie zbog potražnje za GPU‑ovima. Ova runda samo podiže uloge za red veličine.

Povijesne paralele s dot‑com balonom su očite, ali raspored aktera je drukčiji. Umjesto tisuća malih izlistavanja na burzi, većina rizika i potencijalne dobiti koncentrirana je u rukama nekolicine tehnoloških divova i državnih fondova. Manje prijeti klasičan »balon« malih ulagača, a više dugoročna konsolidacija moći.

U odnosu na konkurenciju:

• Anthropic i slični igrači prikupili su milijarde, no i dalje su znatno manji po skali.
• Projekti poput xAI imaju jake pojedinačne ulagače, ali ne i ovakvu kombinaciju oblaka, čipova i kapitala.
• Open‑source modeli kvalitetno napreduju, ali bez ovakve infrastrukture teško dolaze do globalnog dosega.

Vjerojatan ishod je dvostupanjski AI ekosustav. Na vrhu nekoliko globalnih pružatelja s pristupom stotinama milijardi kapitala i ekstremno snažnoj računalnoj infrastrukturi. Ispod njih široki sloj startupova i tvrtki koje grade proizvode na tim modelima, ali su o njima strukturno ovisne.

U toj igri ne odlučuje samo tko ima »najpametniji« model, nego tko kontrolira operativne sustave, pretraživanje, uredske alate, oblake, čipove – i sve više i regulatorni okvir, kroz lobiranje i utjecaj na standarde.

Europski i regionalni kontekst

Za Europsku uniju, ovo je još jedan podsjetnik da ključna AI infrastruktura nastaje izvan njezinih granica. EU ima snažne alate regulacije – GDPR, Akt o digitalnim uslugama (DSA), Akt o digitalnim tržištima (DMA) i nadolazeći Akt o umjetnoj inteligenciji (AI Act) – ali nema pod kontrolom glavne temeljne modele ni najveće oblake.

Regulatori će morati odgovoriti na pitanja poput:

• Stvara li ovakva koncentracija moći oko OpenAI‑ja, Microsofta, Amazona i Nvidie nove »gatekeepere« prema DMA‑u?
• Kako će se oglašavanje u ChatGPT‑u uklopiti u GDPR i pravila o privatnosti, osobito po pitanju profiliranja i privole?
• Otvara li duboka integracija OpenAI‑jevih modela u Windows i Office nova pitanja zlouporabe vladajućeg položaja?

Za Hrvatsku i širu regiju (Slovenija, Srbija, BiH, Crna Gora) slika je dvostruka. S jedne strane, tvrtke u Zagrebu, Splitu ili Ljubljani mogu brže graditi napredne proizvode – od fintech‑a do turizma i industrije – oslanjajući se na vrhunske modele bez vlastitih superračunala. S druge strane, povećava se tehnološka ovisnost i rizik da ključna digitalna vrijednost (podatci, znanje, korisnički odnosi) završi u rukama nekoliko platformi izvan EU.

U kontekstu članstva Hrvatske u EU i dostupnih fondova (Digitalna Europa, Obzor Europa), ova runda bi trebala potaknuti ozbiljniju raspravu: ulagati samo u primjenu stranih modela ili strateški graditi i vlastite kapacitete – bilo kroz nacionalne centre za podatke i računalstvo, bilo kroz regionalne AI inicijative na razini Jadranske regije.

Pogled unaprijed

Ako pretpostavimo da se najavljena investicija zaključi, sljedećih 12–24 mjeseci mogli bismo vidjeti nekoliko jasnih trendova:

1. Ekspanzija infrastrukture bez presedana. OpenAI će zaključavati dugoročne ugovore za čipove, širiti podatkovne centre preko partnerskih oblaka i ulagati u optimizaciju izvođenja modela.
2. Ubrzana komercijalizacija. Više poslovnih paketa, nove »vertical« ponude (npr. za zdravstvo, obrazovanje, financije), dodatno širenje Copilota i drugih AI funkcija u Microsoftovim proizvodima, a vjerojatno i veće oslanjanje na oglašavanje u besplatnim alatima.
3. Regulatorna reakcija. Europska komisija, nacionalna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i nadzornici za zaštitu podataka pomno će analizirati vlasničke odnose, ekskluzivne klauzule i tokove podataka između besplatnih i plaćenih usluga.

Otvorena su pitanja:

• Može li OpenAI postići održivu profitabilnost bez narušavanja povjerenja korisnika i partnera?
• Koliko je stabilna koalicija velikih ulagača ako rast uspori ili se pravila igre u EU i drugim regijama pooštre?
• Hoće li europske vlade i najveće kompanije prihvatiti ovakvu razinu ovisnosti o jednom dobavljaču modela ili će tražiti alternativne putove?

Za tvrtke u Hrvatskoj i regiji glavna je preporuka jasna: iskoristiti priliku i graditi vrijednost na vrhu tih platformi, ali istodobno planirati strategiju izlaza – višestruke dobavljače, otvorene formate, jasna pravila o tome gdje se nalaze i kako se obrađuju osjetljivi podaci.

Zaključak

Najavljena investicija od 100 milijardi dolara u OpenAI nije samo priča o rekordnoj valuaciji, nego i o koordiniranom pokušaju tehnoloških divova da preuzmu kontrolu nad infrastrukturom i distribucijom ere umjetne inteligencije. To će zasigurno ubrzati inovacije, ali i pojačati koncentraciju moći na način koji Europa – a s njom i Hrvatska – ne bi smjela ignorirati. Ključno je pitanje: hoćemo li prihvatiti novu AI oligopolnu strukturu kao zadanu, ili ćemo iskoristiti europske i nacionalne poluge da razvijemo ozbiljne alternative?