Uvod: mali indie agent kao slika velikog trenda
Austrijski developer sam razvije AI asistenta koji ne samo da priča, nego vam stvarno rezervira let i posloži kalendar. Projekt postane viralan, na kratko isprovocira konkurenciju zbog imena – i na kraju završi pod okriljem OpenAI‑ja. Njegov autor dobiva zadatak da vodi „sljedeću generaciju osobnih agenata“.
To nije samo još jedna vijest o zapošljavanju. To je signal kako će izgledati sljedeća faza AI‑a: agenti koji djeluju umjesto vas, otvoreni projekti povezani s velikim platformama i, iz europske perspektive, još jedan primjer odljeva najambicioznijeg talenta prema SAD‑u.
Vijest ukratko
Kako piše TechCrunch, Peter Steinberger, austrijski developer i autor AI osobnog asistenta OpenClaw, pridružio se OpenAI‑ju. OpenClaw – ranije pod imenima Clawdbot i Moltbot – posljednjih je tjedana stekao viralnu popularnost uz obećanje da je „AI koji stvarno nešto radi“: od upravljanja kalendarom i rezervacije letova do sudjelovanja u društvenoj mreži drugih AI asistenata.
Do promjena imena došlo je nakon pravne prijetnje tvrtke Anthropic zbog sličnosti s njihovim modelom Claude; zatim je Steinberger odabrao naziv OpenClaw. U objavi na blogu naveo je da bi od OpenClaw mogao napraviti veliko poduzeće, ali da ga gradnja korporacije ne privlači – želi mijenjati svijet, a suradnju s OpenAI‑jem vidi kao najbrži put do velikog dosega.
Direktor OpenAI‑ja Sam Altman napisao je na X‑u da će Steinberger u novoj ulozi „voditi sljedeću generaciju osobnih agenata“. OpenClaw bi trebao prijeći u zakladu kao open‑source projekt koji će OpenAI, prema vlastitim tvrdnjama, nastaviti podržavati.
Zašto je to važno: počinje utrka za vašeg digitalnog „ja“
Ispod površine, ova vijest otkriva nekoliko ključnih pomaka.
1. OpenAI jasno poručuje: budućnost nisu chatboti, već agenti koji djeluju.
Prvi val generativne AI vrti se oko razgovora i sadržaja. OpenClaw utjelovljuje sljedeći: sustave koji u vaše ime stvarno poduzimaju korake – koriste vaš kalendar, e‑poštu, putne servise, društvene mreže. Kada netko s takvim proizvodom dobije mandat da vodi „sljedeću generaciju osobnih agenata“, to znači da OpenAI od agenata želi napraviti novu platformsku razinu, a ne dodatak postojećem chatu.
2. Indie inovatori ponovno završavaju unutar velikih platformi.
OpenClaw je pokazao da postoji glad za asistentima s jasnim stavom i gotovim rješenjima, a ne za još jednim generičkim sučeljem prema modelu. Umjesto frontalnog sukoba, OpenAI je odabrao klasičnu „acquihire bez akvizicije“ taktiku: uzeo je čovjeka koji je već pogodio živac korisnika i ugradio ga u vlastiti tim.
Za Steinbergera je to logično – pristup vrhunskim modelima, računalnim resursima i globalnoj distribuciji. Za ostale startupe koji rade na sličnim agentima, igra postaje teža: sada se natječu s kombinacijom najboljeg modela i posvećenog tima za agente unutar OpenAI‑ja.
3. Open source kao taktički ventil, a ne samo dobročinstvo.
Najava da će OpenClaw živjeti dalje u open‑source zakladi lijepo zvuči za zajednicu, ali je i pametan potez upravljanja rizikom:
- Stvara „otvoreno lice“ OpenAI‑ja u vrijeme pojačane regulatorne i medijske kritike.
- Omogućuje da se ideje i integracije iz zajednice slijevaju natrag u komercijalnu platformu.
- Smanjuje pritisak – OpenAI može reći da ekosustav nije zatvoren i da postoji „izlaz“.
Hoće li zaklada biti stvarno živa – s nezavisnom upravom i aktivnom zajednicom – ili tek mrtvo slovo na GitHubu, ovisit će i o tome koliko se OpenAI doista obveže na dugoročnu podršku.
Šira slika: od aplikacija do agenata kao nove platforme
Ovaj potez uklapa se u širi trend: AI prestaje biti samo značajka unutar aplikacije i postaje sloj koji orkestrira kako koristimo sve aplikacije.
Veliki modeli već mogu pozivati API‑je, koristiti alate i spajati se na vanjske servise. Tehnička osnova postoji. Ono što nedostaje je proizvod koji prosječan korisnik doživljava kao dovoljno pouzdan da mu prepusti stvarne odluke – ne samo pisanje maila, nego i kupovanje karata, dogovaranje sastanaka ili možda jednog dana potpisivanje ugovora.
OpenClaw je upravo u tom smjeru: više digitalni concierge nego chatbot. To je vrsta instinkta koju je velikim laboratorijima često teško razviti iznutra, pa sve češće traže osnivače koji su već prošli direktnu iteraciju s korisnicima.
Povijesno gledano, podsjeća na eru pametnih telefona: najbolji indie appovi iz Zagreba, Berlina ili San Francisca često su završavali u Appleu, Googleu ili Facebooku. Neki su živjeli dalje, mnogi su nestali, ali je znanje ostalo u platformi.
Danas nastaje nova platforma: osobni AI agent koji ide preko Windowsa, macOS‑a, Androida, iOS‑a i weba. Onaj tko kontrolira tog agenta, dugoročno može biti posrednik u svemu – od pretraživanja i kupovine do rada i zabave. Ne čudi da je Anthropic bio dovoljno nervozan da zbog sličnog imena posegne za odvjetnicima; tu se ne radi samo o brendu, nego o mentalnoj „zadanoj postavci“ korisnika.
Europski i regionalni kut: odljev mozgova i šansa za nišne igrače
Za Hrvatsku i širu regiju (SEE) ovdje su važna tri elementa.
1. Odljev talenta se nastavlja.
Austrijski developer koji napravi globalno zanimljiv proizvod završava u američkoj tvrtki. Slično vidimo i u Zagrebu, Ljubljani ili Beogradu: talenti iz Infobipa, Rimca, Nanobita i brojnih manjih timova često odlaze dalje, ili se integriraju u veće strane sustave.
OpenClaw‑ova zaklada, ako završi s jakim europskim pečatom, mogla bi bar djelomično zadržati znanje i standarde na našem kontinentu – nešto na čemu bi mogli graditi i regionalni timovi.
2. Regulativa: GDPR, Akt o umjetnoj inteligenciji EU, DSA, DMA.
Osobni agenti moraju vidjeti gotovo sve da bi dobro radili: kalendar, mail, račune, možda i financije. U EU to odmah otvara pitanja usklađenosti s GDPR‑om, nadolazećim EU AI Actom, kao i pravilima Digital Services Acta i Digital Markets Acta.
Za hrvatske korisnike i tvrtke to znači da će:
- agenti morati vrlo jasno objasniti koje podatke koriste i zašto,
- odgovornost za pogrešne odluke (npr. krivu rezervaciju) morati biti ugrađena u ugovore i procese,
- veći igrači, uključujući OpenAI, morati paziti da njihovi agenti ne zloupotrebljavaju položaj „gatekeepera“ iz DMA‑a.
3. Prostor za regionalne specijaliste.
U utrci za „općim“ agentima teško je parirati OpenAI‑ju. No, ostaje ogroman prostor za specijalizirane agente: za turizam na Jadranu, logistiku, javnu upravu ili specifične industrije u regiji. Tvrtke iz Zagreba, Splita ili Sarajeva mogu koristiti otvorene projekte poput OpenClaw‑a kao temelj, a dodanu vrijednost graditi na lokalnom znanju, jeziku i regulativi.
Pogled unaprijed: što očekivati od agent‑ere
Što bi, u sljedećih 12–24 mjeseca, ovaj potez mogao značiti u praksi?
Možemo očekivati da će OpenAI:
- ponuditi sve više unaprijed definiranih „AI zaposlenika“ – agenata fokusiranih na zadatke, a ne samo na opći chat,
- dublje se ugraditi u e‑poštu, kalendar, poslovne alate i e‑trgovinu,
- gurati prema trajnim, personaliziranim agentima koji o vama uče kroz vrijeme.
Za nas u Europi i regiji ključna su pitanja:
- Kako će izgledati upravljanje zakladom OpenClaw? Hoće li u njoj sjediti i europski/SEE akteri ili će sve faktički voditi OpenAI?
- Hoće li OpenClaw ostati stvarno otvoren za različite modele, uključujući eventualne europske, ili će biti optimiziran isključivo za OpenAI?
- Kako će reagirati EU i nacionalni regulatori, kad agenti počnu raditi s bankama, zdravstvom ili državnom upravom?
Za hrvatske developere i startupe dilema je jasna:
- graditi na velikim agent‑platformama (OpenAI i drugi) i fokusirati se na integracije i domensku ekspertizu, ili
- graditi oko njih – alate i agente koji se mogu prebaciti na drugi model, ako se uvjeti, cijene ili regulativa promijene.
Najrizičnija strategija bit će pretvarati se da je još jedan „chatbot s lijepim UI‑jem“ dovoljan.
Zaključak
Ulazak autora OpenClaw‑a u OpenAI, uz istovremenu najavu open‑source zaklade, pametan je potez u nastajućem ratu za osobne agente. OpenAI time jača produktno znanje, drži potencijalnog konkurenta blizu i dobiva priču o „otvorenosti“ za regulatore i zajednicu.
Za korisnike je obećanje privlačno: asistenti koji uistinu nešto odrađuju. No cijena može biti još veća koncentracija moći u rukama nekoliko platformi. Pitanje za Hrvatsku, regiju i Europu je izravno: hoćemo li biti samo korisnici tuđih agenata ili i su‑kreatori pravila po kojima će ti agenti upravljati našim digitalnim životom?
