Kad vaši AI agenti trebaju kadrovsku: zašto je zajednička memorija novo strateško bojište

1. Naslov i uvod

U mnogim tvrtkama umjetna inteligencija je tiho prešla iz statusa zgodnog alata u ulogu tihog suradnika: piše kod, slaže tablice, odgovara na upite korisnika. Onog trenutka kad nešto počnete doživljavati kao kolegu, otvaraju se nova pitanja – kako ga „zaposliti“, tko ga nadzire, gdje živi zajedničko znanje koje stvara? Upravo tu prazninu pokušava popuniti Reload sa svojim novim proizvodom Epic. U nastavku analiziram zašto je zajednička memorija između AI agenata važna, kako mijenja tržište i što to znači za Europu i jugoistočnu Europu, uključujući Hrvatsku.

2. Vijest ukratko

Prema pisanju TechCruncha, američki startup Reload prikupio je 2,275 milijuna američkih dolara seed ulaganja. Rundom je vodio fond Anthemis, uz sudjelovanje Zeal Capital Partnersa, Plug and Playa, Cohen Circlea, Blueprinta i Axiona. Tvrtka serijskih poduzetnika Newtona Asarea i Kirana Dasa razvija platformu za upravljanje AI agentima kroz timove i odjele.

Na toj platformi sada pokreću i svoj prvi proizvod, Epic. Epic djeluje kao svojevrsni arhitekt uz kodne agente: definira zahtjeve proizvoda, tehnička ograničenja i ključne artefakte sustava te taj kontekst čuva kroz vrijeme. Kako navodi TechCrunch, Epic se integrira u razvojna okruženja s podrškom za AI, poput Cursora i Windsurfa, te vodi strukturiranu evidenciju odluka, promjena koda i obrazaca, tako da više agenata i programera može raditi na istoj „istini“. Novi kapital bit će usmjeren na zapošljavanje i širenje infrastrukture potrebne za rastući broj AI agenata.

3. Zašto je to važno

Prva faza generativne AI vrtila se oko osobne produktivnosti: copilot za developere, copywritere, podršku. Reload cilja na sljedeću – upravljanje cijelim flotama agenata koji se ponašaju poput digitalnih zaposlenika.

To stvara nove dobitnike i gubitnike.

Dobitnici bi mogli biti:

• Voditelji razvoja i IT‑a, koji se već sada bore s džunglom botova, skripti i POC‑eva. Centralna razina koja prati tko‑što‑gdje radi, s kojim ovlastima i na temelju kojih pretpostavki, ima veliku operativnu i regulatornu vrijednost.
• Tvrtke koje ne žele ovisiti o jednom AI dobavljaču. Ako memorija i identitet agenata žive u neutralnoj platformi, lakše je mijenjati modele ili oblake, bez gubitka kolektivnog znanja.
• Programeri, posebno u timovima koji već koriste više agenata unutar urednika poput Cursora ili Windsurfa. Zajednička memorija znači manje ponavljanja konteksta i manje suptilnih nedosljednosti u velikim kodnim bazama.

Potencijalni gubitnici:

• Zatvorena razvojna okruženja koja pokušavaju zaključati sve – agente, planiranje i strukturu projekta – u jedan vlasnički sustav. Ako sloj memorije i governancea bude izvan njih, lako postaju samo još jedno sučelje.
• Organizacije koje podcjenjuju upravljanje rizicima. Kako agenti dobivaju pristup produkcijskim sustavima i podacima korisnika, nedostatak tragova i revizije postaje ozbiljan problem, ne samo tehnički nego i regulatorno.

Tehnički gledano, Epic cilja pravu bolnu točku: veliki kodni agenti dobro generiraju izmjene, ali loše pamte dugoročnu, zajedničku sliku sustava. Ondje nastaje arhitekturni drift, tehnički dug i sigurnosne rupe. Prodavati „institucionalnu memoriju“ za ne‑ljudske radnike zvuči pomalo apstraktno, ali problem na koji puca je vrlo konkretan.

4. Šira slika

Reloadov pristup uklapa se u nekoliko vidljivih trendova.

Prvo, tu je val agentskih AI sustava. Okviri poput LongChaina, CrewAI‑a i rješenja velikih pružatelja olakšali su slaganje modela u višekoračne tokove. No većina tih alata vidi svijet kroz prizmu jedne sesije ili zadatka. Dugoročno pamćenje na razini organizacije ostaje raštrkano po vektorskim bazama, wiki‑jima i glavama seniora.

Drugo, vidimo uspon AI‑nativnih razvojnih alata. Uređivači poput Cursora i Windsurfa tretiraju LLM ne kao dodatak, već kao ugrađenog suprogramera. Epic se tu prirodno uklapa: smješta se točno ondje gdje developeri već rade i standardizira sloj „što zapravo gradimo?“, koji je danas razasut po zadacima u Jiri, dokumentima u Notionu i usmenim dogovorima.

Treće, povijest se ponavlja. Nakon CRM‑ova za korisnike, tvrtke su dobile HR i ERP kao jedinstveni izvor istine za zaposlenike i imovinu. Sada, s poluautonomnim softverskim agentima, logično je očekivati novu kategoriju: sustave evidencije za strojne aktere.

Konkretno tržište već je zauzeto. TechCrunch spominje LongChain i CrewAI kao primjere koji se bave orkestracijom i memorijom agenata. Uz to, veliki oblaci mogu relativno lako ugraditi osnovno upravljanje agentima izravno u svoje AI platforme i time stisnuti neovisne pružatelje.

Reload se razlikuje u tome što dosljedno priča priču o „AI zaposlenicima“ s ulogama, ovlastima i memorijom na razini projekta, a ne o jednokratnim skriptama. Ako uspije zauzeti taj sloj, stječe klasičan lock‑in: tko drži memoriju, drži i poluge moći.

5. Europski i regionalni kut

Za europske i posebno hrvatske tvrtke, priča ima nekoliko specifičnih nijansi.

S pozitivne strane, centralizirana kontrola identiteta, prava i logova agenata dobro se uklapa u regulatorni okvir EU‑a – od GDPR‑a i Direktive o digitalnim uslugama do nadolazećeg Akta o umjetnoj inteligenciji. U bankama, telekomima ili energetici, gdje je SEE regija jaka, mogućnost da se precizno pokaže koji je agent što napravio, s kojim podacima i uz kakvu ljudsku nadzornu točku, mogla bi biti presudna.

S druge strane, zajednička memorija je i koncentracija rizika. Ako Epic postane centralno spremište arhitekture, odluka i osjetljivih internih podataka, hrvatski i regionalni CIO‑i odmah će pitati: gdje se to fizički nalazi, postoje li EU‑only regije, može li to raditi on‑premise, tko su podizvođači iz trećih zemalja?

Tu se otvara i prilika za lokalni ekosustav. Neovisna platforma za upravljanje agentima olakšava kombiniranje američkih modela s europskim i regionalnim LLM‑ovima i agentima, uključujući rješenja iz Berlina, Pariza, Ljubljane ili Zagreba. Hrvatski timovi koji rade specijalizirane agente za fintech, turizam, logistiku ili industriju 4.0 mogli bi se lakše „uštekati“ u velike sustave ako postoji ovakva neutralna orkestracijska razina.

Kulturno gledano, važno je i to da je u mnogim državama EU‑a javnost vrlo osjetljiva na automatizaciju radnih mjesta. U Hrvatskoj sindikati i strukovne udruge pažljivo prate digitalizaciju javnog sektora. Koncept agenata kao „suradnika pod nadzorom“, s jasnim ovlastima i revizijskim tragom, može biti prihvatljiviji od ideje nevidljivih botova koji samostalno odlučuju u pozadini.

6. Pogled unaprijed

Ako Reload točno vidi smjer, u sljedećih 12–24 mjeseca možemo očekivati nekoliko trendova:

1. Eksploziju „AI workforce“ platformi. Epic je fokusiran na inženjering, ali će se pojaviti i specijalizirane platforme za korisničku podršku, financije, nabavu, marketing – svaka s vlastitim skupom metrika i pravila.
2. Pritisak na standarde. Danas svaki framework definira po svom što je agent, kako izgleda zadatak i kako se čuva memorija. Zajednički upravljački sloj gotovo prisiljava na interoperabilne formate ako poduzeća žele izbjeći novi val zatvaranja.
3. Spajanje sa sustavima za ljudske resurse i ITSM. Nije teško zamisliti da se AI agenti pojavljuju u alatima poput SAP‑a, Workdaya ili ServiceNowa kao zasebne „identitete“ s onboardingom, periodičnom revizijom prava pristupa i formalnim „gašenjem“.
4. Jači fokus regulatora. Kako agenti počnu pisati kod, pokretati deploymente ili dirati podatke korisnika, regulatori će manje gledati sam model, a više kontrolni sloj: tko je definirao ovlasti agenta, kako se prati ljudski nadzor, gdje i koliko dugo se čuva njegov spomenik odluka.

Za sam Reload ključno je nekoliko pitanja:

• Može li Epic postati dovoljno ukorijenjen u svakodnevni razvojni proces da ga timovi stvarno koriste, umjesto da ga doživljavaju kao još jedan dashboard?
• Hoće li uspjeti ostati neovisan dok veliki cloud pružatelji pokušavaju povući upravljanje agentima u vlastite ekosustave?
• I može li uvjeriti europske, pa i hrvatske, tvrtke da je povjeravanje „mozga“ svojih AI radnika američkom startupu prihvatljivo s aspekta suvereniteta podataka i usklađenosti s regulativom?

7. Zaključak

AI agenti se iz simpatičnih copilot asistenta pretvaraju u poluautonomne kolege koji zahvaćaju u ključne poslovne procese. To traži novu infrastrukturu: zajedničku memoriju, jasnu podjelu ovlasti i ozbiljnu evidenciju. Reloadov Epic je rani pokušaj da upravo to ponudi – svojevrsni kadrovski odjel za strojeve. Strategija ima smisla, ali otvara pitanja centralizacije, ovisnosti i privatnosti. Prava će provjera biti spremnost tvrtki da svoje ne‑ljudske „zaposlenike“ počnu upravljati jednako odgovorno kao i ljudske.