Naslov i uvod
Dvojica osnivača iz generacije Z u Nigeriji prikupe 34 milijuna dolara u otprilike mjesec dana – i to ne za još jednu fintech aplikaciju, nego za obrambenu tehnologiju. U trenutku kada Europa, pa tako i Hrvatska, ponovno promišlja sigurnost i ulogu vojske, ovakva priča zaslužuje pažnju.
Terra Industries želi postati „prvi afrički defense prime“ – tvrtka koja ne isporučuje samo pojedinačne proizvode, već dugoročno upravlja ključnom sigurnosnom infrastrukturom. Iza ovog investicijskog naslova krije se dublja priča: tko će u budućnosti kontrolirati senzore, algoritme i podatke koji određuju sigurnost čitavih regija?
U nastavku analiziramo zašto je ulaganje u Terru važno za Afriku, ali i za Europsku uniju, uključujući Hrvatsku i širu regiju jugoistočne Europe.
Vijest ukratko
Prema pisanju TechCruncha, nigerijska tvrtka Terra Industries osigurala je dodatnih 22 milijuna američkih dolara u investicijskom krugu koji je vodio fond Lux Capital. To slijedi nakon siječanjskog kruga u kojem je, pod vodstvom fonda 8VC Joea Lonsdalea, prikupljeno 11,75 milijuna dolara. Ukupno je Terra dosad prikupila oko 34 milijuna dolara.
Terru su 2024. osnovali izvršni direktor Nathan Nwachuku (22) i suosnivač Maxwell Maduka (24). Tvrtka razvija rješenja za zaštitu infrastrukture i autonomne sustave koji afričkim državama pomažu nadzirati i odgovoriti na sigurnosne prijetnje, prvenstveno terorizam. Kako prenosi TechCrunch, Terra već ima državne i komercijalne klijente.
Tvrtka je ostvarila više od 2,5 milijuna dolara komercijalnih prihoda te pomaže u zaštiti imovine vrijedne oko 11 milijardi dolara. Investitori su navodno vidjeli brži napredak u sklapanju ugovora i partnerstava od očekivanog, što je ubrzalo odluku o dodatnom ulaganju.
Terra se širi u druge afričke zemlje te je sklopila partnerstvo s AIC Steelom o zajedničkoj proizvodnji u Saudijskoj Arabiji, fokusiranoj na nadzornu infrastrukturu i sigurnosne sustave.
Zašto je to važno
Ako usporedimo iznose, Terra je mala u odnosu na Anduril (više od 2,5 milijardi dolara prikupljenih investicija), Shield AI (oko milijardu) ili proizvođače dronova poput Skydia. No, u afričkom kontekstu, gdje većina naprednih vojnih i sigurnosnih sustava dolazi izvana, 34 milijuna je ozbiljan signal.
Glavni dobitnik nije samo Terra, već koncept da se sigurnosna infrastruktura Afrike može graditi lokalno. Danas mnoge afričke države ovise o opremi, softveru i obavještajnim podacima iz Rusije, Kine ili Zapada – često uz političke uvjete i ograničenu transparentnost.
Pojava domaćeg „prime“ aktera mijenja pregovaračku poziciju afričkih vlada. Čak i ako Terrina rješenja zasad pokrivaju samo dio potreba, sama činjenica da postoji lokalna alternativa otvara prostor za bolje uvjete, zajedničku proizvodnju i veću kontrolu nad podacima.
Za fondove rizičnog kapitala ovo je ulaznica u segment u kojem se proračuni vjerojatno neće smanjivati. Sigurnost i obrana rijetko su prve stavke koje se režu, čak i u krizama. Lokalno ukorijenjen igrač poput Terre može dugoročno osigurati višegodišnje ugovore u okruženju gdje su tradicionalni dobavljači skupi, spori i politički osjetljivi.
No, istodobno se otvaraju i pitanja rizika. Kada dvadesetogodišnjaci razvijaju sustave masovnog nadzora i autonomne reakcije, bez snažnih institucija i nadzora u pozadini, logično je pitati tko jamči da tehnologija neće biti zloupotrijebljena – primjerice za gušenje opozicije umjesto borbe protiv terorizma.
Šira slika
Terra se uklapa u globalni val defensetech tvrtki koji je dodatno ubrzala ruska invazija na Ukrajinu. I u SAD‑u i u Europi raste uvjerenje da će softver, jeftini senzori i autonomni sustavi promijeniti obranu jednako temeljito kao što su promijenili financije ili medije.
Tu se vidi nekoliko trendova:
Od nišnih rješenja do sustavnih igrača. Mnoge tvrtke počele su s jednim proizvodom – dronom, senzorom, softverom za zapovijedanje. Najambicioznije žele postati „prime“ igrači koji pokrivaju cijeli lanac: od prikupljanja podataka do analitike i proizvodnje. Terrina tvornica u Saudijskoj Arabiji jasan je korak u tom smjeru.
Globalni Jug kao proizvođač. Povijesno, ratovi i nestabilnost na jugu generirali su potražnju, a rješenja su dolazila sa sjevera. Terra i slični projekti signaliziraju obrat. Afrika bi mogla, slično kao kod mobilne telefonije, preskočiti neke starije generacije teške tehnologije i fokusirati se na agilnije, modularne sustave.
Privatni kapital u tvrdoj geopolitici. Kombinacija američkih fondova, afričke tvrtke i proizvodnje u Saudijskoj Arabiji pokazuje koliko su se ispremiješale linije između poslovanja i geopolitike. Za države to znači dodatne glavobolje oko kontrole izvoza, krajnje uporabe i usklađenosti s međunarodnim režimima sankcija.
Za industriju je to ogromna prilika. Za regulatore i civilno društvo – složen etički i pravni izazov.
Europski i hrvatski kontekst
Za Europsku uniju, pa time i Hrvatsku, Terra je podsjetnik da se rasprava o „strateškoj autonomiji“ ne smije ograničiti na plin i tankove. Važno je i tko kontrolira nadzorne sustave, analitiku i AI koji štite granice, luke, plinovode i elektroenergetske mreže – i u Europi i u susjednim regijama poput Sahela.
EU sudjeluje u misijama i obuci sigurnosnih snaga u Africi, a hrvatski vojnici i policajci već imaju iskustva s međunarodnim misijama i operacijama. U takvom okruženju afrički dobavljač poput Terre mogao bi postati prirodan partner – razumije lokalne prilike bolje od većine europskih tvrtki.
Istodobno, Terrin model pogađa samu srž europskog regulatornog okvira:
- Uredba EU o umjetnoj inteligenciji (AI Act) strogo regulira visokorizične i vojno‑sigurnosne primjene AI‑a.
- GDPR se primjenjuje čim se obrađuju osobni podaci građana EU, neovisno o tome tko i gdje to radi.
- Zajednička pravila EU o izvozu oružja i robe dvojne namjene stavljaju dodatni fokus na krajnje korisnike i ljudska prava.
Za hrvatske i regionalne deeptech i obrambene tvrtke Terra znači novu vrstu konkurenta – onog koji dolazi iz regije u kojoj će se u idućim desetljećima vjerojatno odvijati značajan dio sigurnosnih kriza, pa stoga ima i „domaće“ razumijevanje terena.
Pitanje za EU i Hrvatsku je hoće li aktivno graditi partnerstva i zajedničke projekte s afričkim akterima, ili prepustiti taj prostor američkim i zaljevskim investitorima.
Pogled unaprijed
Za Terru je ključno hoće li u sljedećih nekoliko godina dokazati da može rasti izvan razine obećavajućeg startupa.
Tri stvari bit će presudne:
- Izvršenje složenih državnih ugovora. Jedan ozbiljan incident – primjerice propust u zaštiti naftne infrastrukture – mogao bi politički kompromitirati tvrtku i obeshrabriti daljnje ugovore.
- Razvoj skalabilnih proizvoda. Ako Terra ostane na razini projektne integracije „po mjeri“, teško će ostvariti snažne marže i skalirati. Potrebna je jezgra standardiziranih platformi koje se mogu prilagođavati, ali ne svaki put iznova graditi.
- Upravljanje rizicima i etikom. Kako će tvrtka pristupiti pitanju nadzora građana, pohrani i analizi podataka, automatskim reakcijama sustava? To će biti važan test i za potencijalne europske partnere.
Vjerojatno je da ćemo vidjeti nove investicijske runde ako Terra pokaže stabilan rast ugovora i uspješna implementacijska mjerila. Nije isključeno ni da će se za nju u određenom trenutku zanimati veliki američki ili zaljevski igrači.
Za hrvatske čitatelje ima smisla pratiti:
- hoće li Terra sklapati šire, regionalne ugovore unutar Afrike;
- pojavljivanje europskih – možda i srednjoeuropskih – investitora na njenom vlasničkom listu;
- signale da EU pokušava uspostaviti strukturiran dijalog o standardima i etici s afričkim defensetech akterima.
Zaključak
Terra Industries je još daleko od razine velikih zapadnih obrambenih kompanija, ali simbolički je iznimno važna: pokazuje da se sljedeća generacija sigurnosne tehnologije neće nužno dizajnirati samo u Washingtonu, Parizu ili Pekingu.
Za Europsku uniju i Hrvatsku to je jasno upozorenje, ali i prilika. Ili ćemo aktivno sudjelovati u oblikovanju novih pravila igre kroz partnerstva, ulaganja i standarde – ili ćemo gledati kako se ključne odluke o sigurnosnoj tehnologiji donose negdje drugdje. Pravo pitanje nije hoće li Afrika dobiti vlastite „primes“ u obrani, nego tko će s njima sjediti za stolom.
