8K kao slijepa ulica: što povlačenje industrije govori o budućnosti TV‑a
Više od deset godina proizvođači televizora uvjeravali su nas da je sljedeći logičan korak nakon 4K – 8K. Veća rezolucija, više detalja, „televizor budućnosti“. Danas ti isti proizvođači tiho odustaju od te priče i prihvaćaju da velika većina korisnika jednostavno ne želi 8K u dnevnoj sobi. Taj zaokret nije samo još jedna vijest iz rubrike gadgeta, nego važan signal kamo ide tržište potrošačke elektronike. U nastavku analiziramo zašto 8K nije uspio, što to znači za hrvatske i regionalne korisnike te u što se stvarno isplati ulagati.
Vijest ukratko
Prema pisanju Ars Technice, LG Display je zaustavio proizvodnju 8K LCD i OLED panela za televizore. U kompaniji poručuju da su tehnički spremni ponovno pokrenuti linije ako se pojavi ozbiljna potražnja, ali za sada je nema. LG Electronics navodno samo rasprodaje zalihe svog posljednjeg 8K LCD modela, bez novih narudžbi panela.
Sličan zaokret već se dogodio kod drugih brendova. Kako podsjeća Ars Technica, TCL od serije iz 2021. više nije izbacivao nove 8K modele zbog slabe prodaje, dok je Sony 2025. izbacio svoje preostale 8K televizore iz ponude i mijenja strategiju za Bravia liniju. Analitička kuća Omdia procjenjuje da je u upotrebi gotovo milijardu 4K televizora, naspram otprilike 1,6 milijuna 8K uređaja prodanih od 2015., pri čemu je vrhunac prodaje već prošao 2022.
Članstvo u industrijskoj grupaciji 8K Association, koju su 2019. osnovali ključni proizvođači, također se prepolovilo, osobito među dobavljačima panela. 8K televizore još možete kupiti od Samsunga i, dok ima zaliha, od LG‑ja, ali izbor je svake godine skromniji.
Zašto je to važno
Priča o 8K rijedak je slučaj u kojem je zdrav razum korisnika pobijedio marketing prije nego što su svi pohrlili u trgovine. Umjesto da naslijepo jure veću brojku na kutiji, mnogi su se s pravom pitali: koji konkretan problem mi 8K rješava?
Za prosječno kućanstvo – gotovo nijedan. Skok s HD‑a na 4K bio je jasno vidljiv već na 50‑ak inča. Razlika između 4K i 8K postaje uočljiva tek na ogromnim dijagonalama i pri vrlo maloj udaljenosti gledanja – scenarijima koji više odgovaraju privatnom kinu nego dnevnoj sobi u zagrebačkom ili splitskom stanu. Istovremeno, 8K znači znatno višu cijenu uređaja, veću potrošnju struje i ogromne zahtjeve za internetskom vezom.
Dobitnici su prvenstveno korisnici, ali i streaming servisi i operatori. Da je 8K zaživio masovno, Netflix, Max, sportskih OTT servisi i kabelski operateri morali bi gurati enormne bitrateove, a mreže bi se morale ubrzano nadograđivati. Ovako mogu ulagati u bolje 4K, kvalitetniji HDR, zvuk i stabilnost.
Gubitnici su proizvođači i dobavljači koji su računali na 8K kao idući val zamjene televizora, kao i entuzijasti koji su platili astronomske cijene za uređaje koji sada izgledaju kao tehnološka slijepa ulica. No dugoročno je i za industriju dobro da se vraća na zemlju: potiče ih da se natječu u stvarnim poboljšanjima – kontrastu, svjetlini, igrama, softveru, energetskoj učinkovitosti – umjesto u pukim brojkama.
Poruka je jasna: tržište televizora ušlo je u fazu zrelosti. Sama rezolucija više nije dovoljna da natjera mase na nadogradnju.
Šira slika
Slične obrasce već smo vidjeli. 3D televizori, zakrivljeni ekrani, upravljanje pokretima – sve je to bilo predstavljeno kao „budućnost televizije“, a zatim tiho nestalo kada se pokazalo da smeta više nego što koristi.
8K se pak najviše uklapa u priču o zasićenju rezolucije na pametnim telefonima. Neko su vrijeme pojedini top‑modeli eksperimentirali s 4K ekranima, da bi se tržište stabiliziralo na 1080p ili 1440p i fokus prebacilo na brzinu osvježavanja, svjetlinu i autonomiju. Nakon određene točke granica više nije u tehnologiji, nego u ljudskom oku i realnoj upotrebi.
Kod televizora smo upravo stigli do te točke. Za proizvođače panela ekstremno visoka rezolucija više nije veliki tehnički izazov. Usko grlo sada su sami sadržaji, standardi kompresije i fizički uvjeti gledanja. Velik dio linearnih kanala u Europi i regiji i dalje emitira u HD‑u ili čak SD‑u; mnogo „4K“ streamova u praksi je zbog jake kompresije bliže dobrom HD‑u nego referentnom 4K‑u. Teško je prodavati 33 milijuna piksela kada ulazni signal jedva iskoristi 8 milijuna.
Istovremeno druge tehnologije napreduju brže. OLED, MiniLED i u budućnosti MicroLED donose dublju crnu, višu svjetlinu i preciznije lokalno zatamnjenje. HDR standardi (HDR10, Dolby Vision) vizualno čine daleko veći skok nego prelazak s 4K na 8K. Gamere puno više zanimaju input lag, varijabilna stopa osvježavanja i 120 Hz nego sama rezolucija.
To pogoduje proizvođačima koji imaju snažan vlastiti procesing slike i softver – a tu su, uz velike brendove, sve glasniji i kineski igrači. Sama proizvodnja panela postaje roba široke potrošnje; prava borba seli se na kvalitetu obrade slike i pametne platforme.
Europski i regionalni kontekst
U Europi je priča o 8K dodatno obojena regulativom i infrastrukturom.
Pooštrena EU pravila o energetskoj učinkovitosti i označavanju, koja su stupila na snagu 2023., otežala su plasman energetski gladnih 8K modela. Mnogi bi uređaji bez prilagodbi pali u najniže energetske razrede ili ih ne bi ni zadovoljili. Politička poruka je jasna: više rezolucije ne smije značiti nerazumno više potrošnje. U zemljama s relativno skupom strujom, uključujući Hrvatsku, to je vrlo opipljiv argument.
Drugo ograničenje su mreže. Iako se optika širi i u Hrvatskoj i u ostatku EU, značajan broj kućanstava i dalje ovisi o VDSL‑u, koaksijalnom kabelu ili mobilnim vezama. U brojnim državama zapadnog Balkana i dalje plaćate po gigabajtu ili imate niske limite. Masovno 8K streamanje takvu bi infrastrukturu brzo dovelo do zida.
Treći faktor je sama veličina i raspored stanova. Tipičan stan u Zagrebu, Splitu ili Sarajevu rijetko nudi uvjete da sjedite metar i pol od 85‑inčnog ekrana. U praksi se najviše prodaju dijagonale 50–65 inča, za koje je kvalitetan 4K već više nego dovoljan.
Za regionalne trgovce, distributere i sistem integratore ovo otvara prostor da se razlikuju u drugim stvarima: podršci za DVB‑T2/S2, HbbTV i lokalne IPTV platforme, kvalitetnom servisnom mrežom, savjetovanju oko potrošnje i stvarnih potreba, umjesto da guraju „što više K“ pod svaku cijenu.
Pogled unaprijed
8K neće potpuno nestati, ali će ostati tamo gdje ima smisla.
To su profesionalne niše: produkcija i postprodukcija videa, digitalni oglasni panoi, medicina, sigurnosni nadzor, možda luksuzne kućne kino dvorane. Industrija već godinama snima i montira u višim rezolucijama nego što krajnji korisnici gledaju, jer to daje veću fleksibilnost i bolju kvalitetu nakon smanjenja.
Za obične televizore u dnevnom boravku sljedećih nekoliko godina bit će prije svega usavršavanje 4K‑a. Pri kupnji će vrijediti pratiti:
- kvalitetan HDR i u srednjem cjenovnom razredu
- podršku za gaming (ALLM, VRR, 120 Hz)
- stvarnu, a ne samo deklarativnu energetsku učinkovitost
- dobru antirefleksiju i obradu pokreta
- pametne platforme koje ne zastarijevaju nakon dvije godine
Jedna potencijalno velika nepoznanica je AI nadogradnja slike. Ako budući procesori uspješno pretvaraju dobar HD u gotovo 4K iskustvo, a 4K u nešto što vizualno nalikuje 8K‑u, paneli s vrlo visokom rezolucijom mogli bi se vratiti kroz stražnja vrata – ali kao „AI TV“ gdje je manje bitno koliko je točno piksela, a više kako softver radi.
Ostaje pitanje hoće li velika sportska natjecanja, od Europskog prvenstva do Olimpijskih igara, ikada biti realno emitirana u više od 4K‑a za masovno tržište, te bi li korisnici uopće platili razliku.
Zaključak
8K nije pao na tehnologiji, nego na krivoj pretpostavci što korisnicima stvarno treba. Nudio je više piksela ondje gdje nedostaje kvalitetnog sadržaja, pouzdanih mreža i smislenih poboljšanja slike. Povlačenje industrije iz 8K‑avanture stoga je zdrava korekcija: fokus se prebacuje s ispraznih brojki na stvarnu kvalitetu iskustva i održivost. Kada budete birali sljedeći televizor, važnije je kako i što ćete gledati nego koliko „K“ piše na kutiji. Pitanje je samo hoće li proizvođači ostati pri toj lekciji ili će smisliti novu, jednako šuplju utrku specifikacija.
